Spomen-kapija za streljane dečake Petra i Pavla
Braća Petar i Pavle Golubović imali su tek 7, odnosno 5 godina, kada su u julu 1992. ubijeni zajedno sa svojim roditeljima. Zvjerstva poput ovog možda bi bila zaboravljena da nema onih koji ih se sjećaju i osuđuju.
Obris dva dječaka na hladnom crnom kamenu. Okrenuti leđima, zagrljeni. Odlaze. Odlaze negdje gdje je manje mraka i zla nego što su ga iskusili na ovom svijetu.
Braća Petar i Pavle Golubović imali su tek 7, odnosno 5 godina, kada su ih početkom jula 1992. godine, zajedno sa roditeljima, uglednim Srbima iz Konjica, profesorima Đurom i Vlastom, iz stana izveli pripadnici Specijalnih jedinica policije pod kontrolom tadašnjih gradskih vlasti. Odvezli su ih nekoliko kilometara od stana i pod okriljem noći strijeljali. Bez osude, bez objašnjenja, bez razloga.
Petar, nekim čudom, nije bio pogođen, pa je, nakon što su ubice otišle, pokušao potražiti pomoć. Navodno se obratio policiji, koja je iste ubice obavijestila da je jedan dječak preživio. Vratili su se i ‘dovršili’ posao.
„Ima i strašnijih priča, ali ta mi je pred kućom, pa me više boli, a takvih priča je Bosna puna”, kaže Anis Kosovac, Konjičanin koji je odlučio postaviti spomen-kapiju u znak sjećanja na, kako kaže, “dva plavušana iz komšiluka”.
Za zločine nad srpskim stanovništvom na području Općine Konjic poslije rata je uhapšeno 13 bivših pripadnika Armije RBiH i MUP-a iz Konjica. Prvooptuženi je bio Miralem Macić, optužen, između ostalog, i za smrt dječaka Petra i Pavla Golubovića. Za ubistvo porodice Golubović, Macić je osuđen na 12 godina zatvora.
Po odsluženju kazne ponovo je uhapšen po novoj optužnici za ubistvo civila srpske nacionalnosti u Konjicu, nakon čega sa Tužiteljstvom BiH sklapa sporazum o priznanju krivice i svjedočenju o drugim zločinima na području Konjica tokom rata od 1992.-1995. godine. Prije početka novog sudskog procesa, Macić je umro u zatvoru, u januaru 2012. godine.
