Šumadinac otac Doka Holideja!

Iako gazi devetu decedniju života poznati srpski strip-crtač i karikaturista Brana Nikolić (1936) neumorno stvara i objavljuje svoje radove i dan-danas. Sada su to više karikature, koje su mu, posle stripa, druga velika ljubav. Objavljuje ih u valjevskom nedeljniku “Napred” , gde je dugo godina i radio, a rado je pristao i da ih predstavi i našim čitaocimu na portalu “Tamo daleko”.

Proslavio se crtajući i stvarajući junake brojnih stripova, ali ljubiteljima vesterna sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog veka koji su bili očarani stotinama epizoda pisanih romana o čuvenom Doku Holideju i avanturama na Divljem zapadu, kao i nindža ratnicima, malo je ili gotovo nikako bilo poznato da se iza zvučnih imena navodnih Amerikanaca Frenka Laramija i Dereka Fingena krije zapravo Branislav Brana Nikolić, popularni Braneli.

Teško je posle duge i izuzetno plodne karijere nabrojati šta je sve Nikolić stvorio i čiji su crtani junaci obeležili detinjstvo mnogih generacija. Pomenimo samo neke: Bendžo Kosta, Leka Eureka, Gile Gusar, Mate Karate, Tarziko…

Rodio se kao jedanaestoro dete u Arandjelovcu od majke Radojke i oca Jaćima i u ranom detinjstvu ništa posebno nije nagovštavao. Roditelji smu mu pričali kasnije da je po rodjenju njegova starija sestra prokomentarisala: “Samo nam je on falio”. Bio je bolešljiv i fizički neaktivan pa su mu braća kupovala stripove kako bi mu prekratili vreme. Na iznenadjenje svih sa dve i po godine naučio je da piše i čita i već brzo je “upio” junake iz crtanih stripova Dubrovačkog gusara, Malog moreplovca, Zigomara, od scenariste Branka Vidića. Nešto kasnije divio se” Flešu Gordonu” Aleksa Rejmoda i “Princu Valijantu” Hala Fostera.

Bio je to imetak koji je sa sobom poneo u đačke klupe gde je vrlo brzo u školskim sveskama štampanim salovima pisao romane “Djavo u Čikigau” i “Silvio Senani” i izmišljao pustolovine junaka u afričkim džunglama i gangsterskim obračunama u stripu.

Tinejdžerske dane provodio je u parku Bukovičke banje, a potom i na skrovitijem i neobičnom mestu – Risovačkom groblju – gde se uz flašu šljivovice u kasnim popodnevnim satima družio sa drugarima Gižom, Žižom i Glibom. Risovača i nadgrobni spomenici tako su u drugi plan gurnuli park, čuvenu “Zvezdaru”. Tišina, mir i seni pokojnika postale su mu navika, a danas kad se priseća tog vremena kaže da su mu upravo taj ambijent i atmosfera, pomogli da stvori čuvenog Miju Siledžiju i Risovaču kao scenu pogodnu za svakojake doživljaje i bravure. Mija Siledžija tada se pojavio kao hrabar i vešt dečkić koga bri Brana maštovito i spretno u stihovima oblikovao i vodio kroz uzbudljive doživljaje.

Prvi strip „Fudbalko“ objavio je u dečjem listu „Polet“ iz Valjeva, a prekretnica u njegovoj karijeri je početak saradnje duge pune četiri decenije sa „Dečjim novinama“ iz Gornjeg Milanovca.  Njegov talenat tada je otkrio lično urednik ovog lista za decu Srećko Jovanović.

Tu su se rodili mnogi stripovi, puni avantura i humora, koje već popularni Braneli, neumorno stvarao i decenijama bio medju najpopularnijim autorima izvan Beograda.

Bio je Nikolić i glavni urednik „Eks almanaha“, u izdanju „Dečjih novina“, strip magazina „Pingvin“, koji je objavljivao valjevski list „Napred“. Takođe, bio je prvi urednik veoma popularnog časopisa „Eureka“. Nijedan stip nije nacrtao po zamisli drugog autora.

Osamdesetih godina ušao je u biznis sa nemačkim izdavačem Džoom Vajnom na projektu “Plave oči super zvezde” u saradnji sa Slavišom Ćirovićem. Uradili su oko 80 epizoda i bezbroj skica. Bile su to zlatne godine, pune lepih putovanja, i kako Brana dodaje, lepih deviza.

Strip je najlepše čovekovo detinjstvo, voli da kaže popularni Braneli. Ako je to tako Brana ga još živi. Ljubav prema stripu i karikaturi, traje, traje…

 

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *