„Spomenik“ nacista usred Beograda

Konstrukcija nekadašnjeg železničkog mosta na Savi nije delo domaće „pameti“ već ratne industrije Hitlerovog Trećeg rajha. U Beograd je došla 1944. godine kako bi se duplirali kapaciteti železničkih koloseka kojima su Nemci premeštali trupe sa Balkana, transportovali rudu iz srpskih rudnika u svoje fabrike oružja, odvozili nesretnike po logorima smrti poput Jevreja iz Grčke ili domaćih sužanja za rudnike u Norveškoj…

U korito Save je legao posle jednog od napada američke avijacije, avgusta 1944, a dodatno je bio oštećem miniranjem u povlačenju snaga Vermahta iz Beograda. Posle rata je izvađen, repariran i postavljen na ove stubove da na njima stoji i danas. Većina ga doživljava kao „onaj“ stari most koji je tu postavljen krajem 19. veka kao prva saobraćajna (železnička) veza Srbije sa Austrougarskom i dalje Evropom tog vremena. Ali, nije. Samo liči na originalnu staru „rešetku“.

Evo, pozivam zabrinute aktiviste da učine nešto za ovog naci gorostasa koji nas je toliko služio i u komunizmu, pa i posle, pre nego što dođu da ga „ne daju“ ukoliko jednog dana bude trebalo da preda poziciju nekom novom mostu. Ili, da bude samo uklonjen. Neka ga ofarbaju voluntaristički, to bi bilo lepo i korisno, npr. sad kad znaju da je reč o „nasleđu“, „spomeniku“, „tragu“, „memorijalizaciji“. Baš kao i paviljon na nedalekom „Starom sajmištu“. Da ne bude da se nije znalo, i da je zato zarđao…

Jer, ne verujem da će znati, braneći ga u budućnosti, da je na ovom delu reke Save upravo zbog stubova na kojima leže dva naci mosta, ovaj i „Tramvajski“, pobodenih tako zbog primitivnih ratnih konstrukcija u rečno korito, saobraćaj brodova i dan danas ozbiljno limitiran na jednosmerni promet. Što znači da brodovi moraju da se međusobno čekaju dok ne prođu kroz „usko grlo“ od starih stubova.

To je bio i razlog zašto nijedan od kasnijih mostova (Gazela, adski, Novi železnički, most u Brankovoj) nije imao oslonac u rečnom koritu već na obalama ili špicu Male i Velike Ade ciganlije. Jer se znalo da će ograničiti i usporavati rečni saobraćaj, još od 1956. godine.

Tekst: Bane Gajić

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *