Stepinac je bio inspirator ustaškog genocida

Piše: Goran Šarić 

U katoličkoj crkvi za vrijeme 2. svjetskog rata bilo je ljudi koji su postupali kao sveci. Jedan od njih je franjevac, svećenik, sveti Maksimilijan Kolbe. On je svoj život dao u zamjenu za jednog mladog logoraša koji je imao ženu i djecu. U hrvatskom narodu ima ljudi koji su svojim životom zaslužili da budu sveti, a Stepinac je sve suprotno od toga.

Alojzije Stepinac je uvjerljivo najmračnija pojava u Katoličkoj crkvi dvadesetog stoljeća; bio je paranoični propali prorok, ženomrzac, rigidni vjerski fanatik, šovinist, potkazivač, cinker, srbofob, islamofob, suradnik nacista i fašista, ideolog i inspirator ustaškog genocida.

Kad nekog kritiziramo, potrebno je i ponuditi rješenja. Šta je Stepinac mogao uraditi 1941?

1. Stepinac je mogao poput svoga rođenog brata uzeti pušku i boriti se protiv fašizma. Kad je NDH počela sa masovnim istrebljenjem Srba, Židova i Roma, mnogi su Hrvati ustali protiv ustaša. Već nakon zločina Gudovcu kod Bjelovara 28. 04. 1941. kad su ustaše masakrirale 190 Srba i Židova, bilo je jasno da mira neće biti. 141 katolički svećenik je bio u partizanima (među njima i čovjek koji je kasnije oženio sestru mog djeda). 47 katoličkih svećenika je stradalo u logorima i zatvorima u NDH.

2. Mogao je ući u direktan verbalni sukob sa nacistima i ustašama, kao što su to učinili njemački biskup blaženi Von Galen, praški nadbiskup Josef Beran i mađarski kardinal József Mindszenty. Von Galen je prilikom dolaska nacista na vlast čak podržao Hitlera, ali je vrlo brzo postao žestoki kritičar nacista, usred nacističke Njemačke. Nacisti ga se nisu usuđivali ubiti, nego su govorili da će se obračunati sa njim kad rat prođe. Iako se progoni Židova u Češkoj i Mađarskoj ne mogu usporediti sa paklom NDH, nadbiskup Beran i kardinal Mindszenty su završili u logoru zbog svog otpora nacizmu.

3. Mogao je ući samo u sukob sa Pavelićem i ustašama, a ne i sa nacistima. Kad je shvatio da ustaše ubijaju desetine tisuća Srba, trebao je otići kod Glaisea von Horstenaua i reći mu da ni nacistima ne odgovara genocid nad Srbima, jer Srbi radi toga odlaze u partizane. Da je tako postupio, dobio bi podršku Nijemaca koji su i tako pokušavali umiriti ustaše. Stepinac i Horstenau bi imali veće šanse zajedno da bar umanje genocid, ako ga već ne bi uspjeli spriječiti.

4. Mogao je pružati nešto blaži otpor, naložiti svim katoličkim novinama i listovima, kojih je u NDH izlazilo 150, kao i svim svećenicima da ne spominju NDH ni političke teme. Mogao je pozvati vjernike da ne stupaju u redove ustaša, već da idu u domobrane.

5. Mogao je javno podržavati ustaški režim, a tajno organizirati mreže za spašavanje Srba, Židova i Roma, kao što je to napravila hrabra Tatjana Marinić iz Samobora koja je preko Crvenog križa ubacivala lokalne djevojke u logor Jastrebarsko gdje su djeci pokušavale olakšati patnje.

6. Mogao je tražiti od Pavelića da Srbe ne ubija, nego prevjerava i za to mu ponuditi sve svoje svećenike, koji su umjesto noža, trebali uzeti križ i pokrštavati Srbe da ih tako spase. Pokrštavanje nije zločin, ako se radi da bi se nekog spasilo od sigurne smrti.I na kraju, mogao je doći pred Jasenovac, kleknuti i moliti. Onda bi odavno bio svetac. I to jedan koji je itekako to zaslužio. On je izabrao drugi put.

*Autor je hrvatski istoričar i teolog