Sećanje na Tomu i suze u Čanju

Piše: Mihailo Ješić

Odgledah film“ Toma“ o životu Tome Zdravkovića na mobilnom u gradskom prevozu i da bus nije bio krcat – zaplakao bih. Dodjoh kući, nagrnuše sećanja. Setih se tako kako smo slavni i tužni pevač i ja plakali zajedno u zoru u jednom kafiću u Čanju pre tačno 35 godina i mesec dana.

Bio je to kraj leta, sredinom septembra 1986. godine. Redakcija „Novosti“ u kojoj sam bio šef marketinga, tradicionalno je organizovala zabavu u tom letovalištu za prodavce novina iz Crne Gore, kao i za brojne čitaoce koji tu masovno letuju. Moje je bilo da, sa ekipom saradnika osmislim program, organizujem večeru i obezbedim pevače.

Sve je bilo lako, ali pevači su bili problem.

Poznati su imali čvrste ugovore sa svojim hotelima, a anonimni nisu bili zanimljivi.  Neko iz „Biserne obale“ gde se održavala zabava, mi reče da u obližnjem Sutomoru letuje (samo letuje, ne peva) Toma Zdravković. Ozari me sunce, moj drug letuje tu, a slobodan je. Odmah odjurim do sutomorske plaže, rekoše mi gde se kupa i čas posla nadjoh drugara iz brojnih pijanki po beogradskim kafanama. Kad sam ga zamolio da sutra uvece dodje do Čanja, on se obradova.

-Hvala ti, spasio si me makar jedan dan- rece. – Sa ženom letovati je dosadno, nema ni društva za piće. Dolazim sugurno, samo me pomeni u reklami na Radio Baru da imam alibi kod žene.

To veče i sutradan radio je treštao od Tomine muzike i najave da će pevati u Čanju. A uveče ceo prostor oko restorana, na krovovima, obali u moru, čamcina bio je krcat pun, bilo je na hiljade ljudi. Kažu da nikad nije bilo toliko sveta kao to veče kada je pevao Toma Zdravković.

Sve je prošlo u redu i oko jedan sat po ponoći Toma i ja smo otisli u konobu koju je držao Branko Banjo Vukmanović, da na miru počnemo našu pijanku. Šefu restorana Mikiju Vujačiću sam jedino rekao gde smo i da dodje za par sati da odveze Tomu do Sutomora.

Dogovor sa hotelom je bio da priredba bude besplatna a da hranu i piće oni naplaćuju. Medjutim, Vujačić dolazi posle sat vremena donosi ogromnu kesu para i daje Tomi.

-Tomo, ovo je za vas, vi ste dovukli ove ljude i nama napravili veliku zaradu – rekao je on.

Toma se nasmeja, poruči svoj trojici po viski i reče Vujačiću:

-Šefe, sav taj novac podelite onim mladim pevačicama i pevačima i ja sam u njihovim godinama tako počinjao i dugo sam pevao dok se nisam dobro najeo. Ne pominjite im da sam se ja odrekao honorara.

Poruči jos po jedno piće i, kad je Vujačic otišao do jutra mi je pričao, sa suzama u očima, svoj tužni početak, koji je, onima koji su gledali film  poznat.

Ujutro smo se rastali, njega su odvezli u Sutomore, a ja sam se bućnuo u more, da mi prvi kupači ne bi videli suze.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *