Nobelova nagrada istinskom prijatelju Srba

Nobelova nagrada za književnost za 2019. godinu dodeljena je austrijskom piscu Peteru Handkeu (77), saopštila je  Švedska akademija i istakla da je nagrađen za „uticajni rad koji je u okviru lingvističke kreativnosti istraživao periferiju i jedinstvenost ljudskog iskustva“.

Handke je 90-tih ratnih godina zdušno podržavao Srbiju zbog čega se debelo zamerio zapadnim zemljama. On je tih godina napisao i esej „Pravda za Srbiju“ zbog čega je njegova predstava u pariskom teatru „Komedi fransez“ skinuta sa repertoara. Zbog podrške pravednoj borbi srpskog naroda on je 2015. godine proglašen za počasnog građanina Beograda. Zapadnu javnost posebno je šokirala njegovo mišljenje i podrška Slobodanu Miloševiću za koga je rekao da „uopšte nije bio nacionalista, želeo je da sačuva Jugoslaviju“. „Poštovanje“ je reč kojom je opisao šta je prema Miloševiću osećao. Govorio je i da Milošević nije bio „balkanski diktator i kasapin“.

Prijateljstvo sa Miloševićem je, izgleda, učvršćeno i kada se on našao u Hagu, a Handke išao da ga poseti, pošto su njegovi advokati zatražili da, eventualno, bude svedok odbrane. U Srbiju je došao čak i na sahranu Slobodana Miloševića, i izjavio da je njegovo prisustvo na sahrani „potpuno privatna stvar“.

Kasnije se sastajao i sa Tomislavom Nikolićem, koji mu se tada zahvalio na zalaganju „da se Srbi na što verodostojniji način prikažu publici u svetu“. Na konstataciju da ga zbog njegovih stavova u Srbiji doživljavaju kao prijatelja, a da je u nekim društvima postao „persona non grata“ on kaže da je tako rođen – „kao persona non grata“.

„Možda je to dobro, mada mi se baš i ne sviđa… Ipak, mislim da u stvari nisam persona non grata. Ima mnogo ljudi, pojedinaca, čak i na Zapadu, postoje oni koji koji su nastavili da čitaju moje knjige. Znam da čitaju, dobijam i mnogo pisama od čitalaca. Najveći podstrek su mi u stvari čitaoci i verujem da će nastaviti da čitaju, ne samo moje knjige, nego uopšte da čitaju“, izjavio je u nedavnom intervjuu za RTS.

„Ne kajem se ni danas zbog stavova o Srbiji devedesetih. Ja sam hteo da napišem ono što sam video i osećao tada. Nemam ni kajanje, niti korist od svega toga. I danas mislim da sam to gramatički i ritmički dobro uradio. Mene je zapravo tada užasno nerviralo to što su svi o problemu Balkana pisali unisonim žurnalističkim jezikom“, rekao je on pre dve godine u Novom Sadu

Handke je esejista, scenarista, prevodilac, na srpskom ima objavljena dela „Veliki pad“, „Popodne pisca“, „Juče na putu“. Sa nemačkim rediteljem Vimom Vendersom radio je na scenariju za kultni film „Nebo nad Berlinom“ (Der Himmel uber Berlin), a film počinje recitovanjem njegove čuvene „Poeme o detinjstvu“ i stihom „Als das Kind Kind war“ (Kad je dete, dete bilo).

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *