Najduži i najkrvaviji sukobi u istoriji

Naša istorija je obeležena ratovima vođenim na svim meridijanima – od onih koji se mere u minutima, do viševekovnih sukoba koji su preoblikovali svet. Mi vam predstavljamo osam najdužih konflikta u kojima su se našli oni najistrajniji.

Ratovi su počeli od trenutka kad su ljudi razvili prve alate i stvorili oružje. Neki od njih su direktno uticali i na nas i naše bliske pretke, kao što su Prvi i Drugi svetski rat. Ipak, oni su samo sićušan deo u slagalici svetske vojne istorije. Mnogi konflikti širom sveta su trajali decenijama, čak i vekovima. World Atlas vam predstavlja najduže konflikte u istoriji čovečanstva:

Meksički indijanski ratovi

Meksički indijanski ratovi su vođeni između španskih kolonizatora i indijanskog autohtonog stanovništva na teritoriji današnjeg Meksika. Konflikt je započeo osvajanjem Astečkog carstva 1519. godine. Nakon što su se krajem XV veka iskrcali i naselili na Karibima, Španci su se udružili sa neprijateljima Asteka kako bi imali pomoć u borbi.

Nasilne pobune su trajale nekoliko vekova, a jedna od poznatijih je Pueblo revolt iz 1680, kada su Španci proterani iz današnjeg Novog Meksika. Meksički indijanski sukobi su završeni takozvanim Jukatanskim ratomizmeđu kasti, kada se majansko stanovništvo suprotstavilo Jukatekosima (Yucatecos), potomcima Evropljana koji su bili politička elita na vlasti.

Iako je rat zvanično završen 1901. godine, manji sukobi su se povremeno dešavali sve do 1933. kada je došao kraj konflikta dugog 414 godina.

Arapsko-vizantijski ratovi

Arapsko-vizantijski ratovi su započeli arpaskim osvajanjem u VII veku pod vođstvom dinastije Omejada. Vizantijsko carstvo je dugo bilo u defanzivnom položaju, izbegavajući bitke na otvorenom polju. Ubrzo je izgubilo brojne teritorije, između ostalih Siriju i Egipat, a tek nakon jednog veka Vizantijsko carstvo je otpočelo kontranapade.

Arapske snage nisu uspele da osvoje vizantijsku prestonicu Konstantinopolj ni nakon drugog pokušaja 718. godine. Nakon ovog događaja, granice ovih carstava su ostale relativno stabilne, mada je bilo povremenih međusobnih upada suprotstavljenih strana.

Sredinom XI veka, nakon skoro 421 godine sukoba, došlo je do preokreta jer se pojavila nova pretnja za oba naroda – Turci. Ipak, na kraju je Vizantijsko carstvo pretrpelo veće posledice, izgubivši značajnu površinu svojih teritorija, dok su Arapi pojačali svoje prisustvo na Bliskom istoku i u Africi.

Ratovi protiv Osmanskog carstva u Evropi

Poznati i kao Osmanski ili Turski ratovi, ovi sukobi su započeli 1265. godine konfliktom između Osmanskog carstva i Vizantije. Usledio je konačni pad Vizantijskog carstva, a narednih 635 godina su brojni evropski narodi ratovali protiv Osmanlija.

 

Pad Konstantinopolja označio je pad Vizantisjkog carstva/Izvor: Profimedia/ShutterstockIzmeđu XIV i XVI veka, Turci su pokorili Balkan i veliki deo srednje Evrope, osvajajući Srbe, Bosance, Mađare… Tokom XVIII veka su trajali sukobi sa Rusima, zatim su se odigrali Prvi i Drugi srpski ustanak, a Grčki rat za nezavisnost u XIX veku je obeležio početak propasti Osmanskog carstva.

Tokom Prvog svetskog rata, Turci su uspeli da odbrane Istanbul od britanske kraljevske mornarice ali su izgubili većinu evropskih teritorija. Konačni poraz su doživeli 1918. godine.

Germanski ratovi

Sukob između Rimljana i ranih germanskih plemena započeo je 113. godine pre nove ere, kada su Kimbri i Tevtonci izvršili upad na teritorije pod rimskom kontrolom. Uprkos velikim gubicima, Rimljani su odneli prvu pobedu.

Godinama su Rimljani demonstrirali svoju nadmoć, ali se situacija preokrenula u V veku nove ere. Dok su Vandali razarali područje u blizini Alpa, Rim je bio pod opsadom vizigotskih „varvara“ i kralja Alariha. Ponudili su oslobođenje grada u zamenu za plaćanje godišnje naknade i dobijanje svog mesta u vojnoj hijerarhiji, ali je car Honorije odbio.

Pobunjeni robovi i gladijatori su 410. godine tajno otvorili kapije grada što je Vizigotima omogućilo prodor i trodnevno razaranje. Upadi i borbe su nastavljeni i tokom VI veka, a konflikt je završen 569. godine, nakon 681 godine ratovanja.

Rimsko-persijski ratovi

Sukob Rimskog i Persijskog carstva je takođe trajao 681 godinu, od 54. godine pre nove ere do 628. godine nove ere. Ratovi su prvenstveno vođeni zbog teritorijalnih sporenja, jer su obe imperije bile odlučne u nameri širenja svojih granica. Takođe, postojao je i konflikt na religijskoj osnovi.

Mitriditski ratovi su označili početak sukoba, a obe strane su tokom vekova beležile i pobede i poraze. Takođe, i jedni i drugi su gubili i osvajali brojne teritorije, ali uprkos svemu, na kraju rata, granice oba carstva su uglavnom ostale nepromenjene.

Nakon vekova krvavih sukoba, i Rimsko i Persijsko carstvo je bilo značajno oslabljeno i iscrpljeno. Postali su ranjivi pred naletima novih sila, poput ujedinjene arapske vojske. Persijsko carstvo je ubrzo srušeno, dok je Rimsko carstvo izgubilo brojne teritorije tokom vizantijsko-arapskog sukoba.

Vizantijsko-bugarski ratovi

Prvo bugarsko carstvo je osnovano 681. godine i odmah je uplovilo u sukob sa Vizantijom, odnosno Istočnim rimskim carstvom, koji će trajati 715 godina. Željni teritorijalne ekspanzije na jugozapad, Bugari su odneli nekoliko prvih pobeda.

Ipak, Bugarsko carstvo je oslabilo do X veka zbog brojnih ratova koje su vodili i palo pod vizantijsku vlast 1018. godine. Nakon serije neuspelih pobuna, ipak su uspeli da povrate slobodu i većinu svojih teritorija zahvaljujući unutrašnjim problemima sa kojima se Vizantija suočila.

Uprkos potpisivanju sporazuma i priznavanju Drugog bugarskog carstva, nasilje nije okončano. Konflikt se nastavio do 1396. godine, kada su Bugari pali pod vlast Osmanskog carstva. Prestonica Vizantije, Konstantinopolj, doživela je istu sudbinu 57 godina kasnije.

Anglo-francuski ratovi

Serija sukoba između Engleske i Francuske započela je 1066. godine, kada je Vilijam, vojvoda Normandije, izvršio invaziju na Englesku sa 7.000 vojnika. Iako je bio daleki rođak prethodnog kralja, Vilijam je verovao da mu sleduje pravo na engleski tron.

Sukob započet ovim događajem je trajao nešto manje od 750 godina. U tom periodu se odigrao i čuveni Sedmogodišnji rat, čiji se jedan deo naziva Francuski i indijanski rat. Ovu pobedu je odnela Engleska, učvrstivši svoj položaj u kolonijama u Severnoj Americi.

 

Bitkom kod Vaterloa okončana je vladavina Napoleona/Izvor: Profimedia/ShutterstockKraj konflikta je konačno nastupio 1815. godine nakon takozvanih „Sto dana“. Nakon povratka Napoleona Bonaparte u Pariz iz egzila, Engleska je formirala koaliciju sa drugim evropskim zemljama kako bi mu se suprotstavila. Bitkom kod Vaterloa je okončana Napoleonova vladavina, a on je ponovo prognan, ovog puta na ostrvo Sveta Jelena, gde je umro šest godina kasnije.

Rekonkista

Rekonkista je sukob na Iberijskom poluostrvu koji je trajao 781 godinu. Konflikt je otpočeo 711. godine, kada su severnoafrički Mavari prodrli na Iberijsko poluostrvo. Tokom XI veka, hrišćani su pokušavali da povrate španske i portugalske teritorije. Čak ih je i nekoliko papa podržalo u borbama.

Prvu veću pobedu zabeležio je kralj Alfonso VI 1085. godine, kada je uspeo da osvoji Toledo, kolevku španskog hrišćanstva. Nakon više od jednog veka, Mavari su izgubili bitku kod sela Navas de Tolosa i nikada se nisu oporavili ot tog poraza. Do 1252. godine jedino je još Granada bila pod mavarskom vlašću. Osmovekovni sukob je konačno završen 1492. godine padom Granade.

Iako je borba za teritorije bila presudna, religija je igrala značajnu ulogu u Rekonkisti. Mnoge džamije su pretvorene u crkve pod hrišćanskom vladavinom. Ipak, nekoliko njih je zadržalo svoju namenu zbog muslimanskog stanovništva koje je ostalo na Iberijskom poluostrvu. Rekonkista je inspirisala buduća španska i portugalska osvajanja Novog sveta.

Izvor: National geographic

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *