Saškin „Izazov“ za bolji život

Aleksandra Gajić (Aleks Saška), mlada spisateljica iz Lazarevca, u svet knjige ovih dana ušla je sa delom „Izazov 30 dana“ u izdanju Udruženja slobodnih umetnika Australije. Knjiga inspirativnog naslova koja ne može da ne privuče pažnju i one najprobirljivije čitalačke publike. Ovaj svojevrsni priručnik, oda životu, put ka ljubavi i sreći, ni najmanje me nije ostavio ravnodužnim. Naprotiv! Ne znam zašto čitajući ovu knjigu setio sam se mudrih reči patrijarha Pavla, koji je za mnoge verujuće ljude još za života bio svetac: „Braćo i sestre, idimo samo putem pravde i poštenja, vere i vrline, čojstva i hrišćanskog viteštva, bez mržnje i osvete ma prema kome, klečeći uvek pred Bogom, a nikad pred ljudima“.  Svim čitaocima portala „Tamo daleko“ i prijateljima toplo preporučujem ovu zanimljivu knjigu. Pročitao sam i nekoliko recenzija za „Izazov 30 dana“, a ovom prilikom evo slovo o ovom štivu iz pera pesnika Avdulaha Ramčilovića:
KNJIGA PUNA LJUBAVI: Aleksandra Gajić

„Da se predstavi jedna knjiga i njen sadržaj treba mnogo vremena, prostora, razmšljanja, izazova. Ova knjiga je zaista bila izazov za autorku, ali i za čitaoca. Da bi se doživjela i razumjela sadržina knjige i stvorila ona potrebna nit između autora i čitaoca, neophodno je počitati knjigu. Nikakav osvrt ne može dočarati doživljaj koji se ima direktnim čitanjem.

Knjiga „Izazov 30 dana“ je napisana na 225 strana, u 30 poglavlja, odnosno putovanja, brodom, vodom, 30 dana životnih izazova, opisa najljepših pejzaža i raspoloženja ljudi, putovanja po Kanarima, Portugaliji, Italiji, stvarnih i imaginarnih, kojima autorica uvodi čitaoca u optimalno raspoloženje kako bi lakse ostvarila zadatke, ciljeve i savjete upućene čitaocu i kako bi on sve to najbolje primjenio na sebi, svojima navikama, mislima, željama, životu.
Prožitao sam knjigu i uživao sam u fantastičnim opisima predjela kojima nas vodi autorka od Kanarskih ostrva (strana 95-107), Portugalije, posebno Lisabona i okoline (154-184), kao i drugih mjesta, sve do Đenove u Italiji, odakle počinje i gdje se završava ovo tridesetodnevno putovanje morem, svemirom, ljudskom dušom, životom, svijesti i podsvijesti. Sva ta mjesta su tako dočarana da ne možeš, a da ih ne zavoliš i poželiš da ih posjetiš i još jednom doživiš ono što je autorica tako divno uradila, opisala i očarala nas ljepotama svega toga. Ona je tako na najljepši način u svakom poglavlju otvorila srca čitalaca za ciljeve i zadatke koje je željela postići u čitanju i radu sa njima, u pružanju putokaza i saveta za bolje danas i sutra. I postigla je ono što je željela, napisala je dobru i aktuelnu knjigu.
Iz knjige zrači poruka da je čovjek najveće dobro i bogatstvo na ovom svijetu. Autorica piše o mnogim bitnim oblastima u životu, posebno o dobru, o sreći, pa i o anegdoti o 13. broju (strana 113), o prevazilaženju teskoća, o ljudima, o svijetu, o miru, ljubavi (s. 118 – 122), uspjehu (s.133), mislima (s. 136), slobodi (s.140), onoj sveopštoj, ali i onoj u svakom pojedincu, jer samo slobodan čovjek može ostvariti sebe.
Knjiga je pisana tečnim i lijepim stilom, tema je kontinuirana, sve je nekako jedna uzvišena cjelina ispunjena i duhovnošću i zahvanošću za sve ono što smo i što možemo biti u ovom našem životu. Autorica, Aleks Saška, je divna ljudska duša, pjesnik, knjieževnik, medicinski radnik, poznavalac umjetnosti, života, raskošnog književnog dara i bogatog životnog, naučnog i stručnog iskustva i pozavanja ljudskog bića i ljudske psihe. Knjiga je najljepši spoj književnosti, psihologije, pedagogije i filozofije. Zato je ona izazov za svakog čitaoca, da upozna njenu sadržinu, ali i sebe i svoju životnu situaciju i iskoristi njeno znanje, poruke i savjete za bolji život.
Ova knjiga je po svom sadržaju i porukama nešto novo u književnosti i u psihologiji, te je preporučujem čitaocima, bibliotekama, stručnim školama i fakultetima. Sadržaj knjiga je i koristan za čitaoce, jer nas vodi ka upoznavanju i popravljanju nas samih, čini nas boljim, zdravijim, srećnijim. Knjigu krasi i lijepa recenzija. Ovo moje skromno izlaganje završio bih citatom, strana 87, koji se može uzeti kao moto ove knjige: „Napokon sam počela biti svjesna jednostavnosti života, energije koja nas sve prožima, misli koje nam kroje buduće događaje i skromnosti koja ide u prilog saznanju da svi imamo šansu da živimo život kakav želimo. Ne našom zaslugom, već vjerom u božansku blagodat, energiju i ljubav. Vjerom da zaslužujemo najbolje za nas. Čišćenjem starih navika koje su nas kočile. Otvaranjem prema boljem i srećnijem…“
Čestitke, poštovana Saška, za ovu divnu knjigu, sa željom da Vam sve sledeće knjige budu ovako dobre i korisne za čitaoce kao ovaj Vaš prvenac“.
Napisao: Avdulah Ramčilović, pesnik

 

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *