Na Petrovoj gori Hrvati preorali srpsko groblje

Među preoranim grobovima srpskih žrtava, koje su ubile ustaše tokom Drugog svetskog rata nalazila se i večna kuća majke i brata Branka Mamule

Prije nekoliko tjedana teška mehanizacija Hrvatskih šuma, tvrtke u državnom vlasništvu, doslovno je preorala staro partizansko groblje na Barin-kosi, predjelu Magarčevac, na Petrovoj gori. Najprije su posjekli drveće, potom preorali veliki broj grobova obilježenih krstovima i na kraju poravnali zemljište kako bi napravili šumski put.

-Čim je ta sječa započela, došao sam ovamo s nekolicinom mještana kumiti radnike da groblje ne diraju, ali ništa nije pomoglo. Kada je preko grobova izgrađen širok put, kucali smo na mnoga vrata pokušavajući spriječiti daljnju devastaciju, ali sve uzalud, nikakve vajde od toga – kaže za Novosti Branko Gvozdenović iz Ključara koji nas je proveo strmom i teško uočljivom šumskom stazom do groblja. Ono je za narod ovdašnjih sela, kako za onu šačicu preostalih tako i za svu raseljenu čeljad, bilo od iznimne važnosti, jer nema porodice u kojoj netko nije tu sahranjen nakon zločina ustaških krvnika.

-Ovdje su 1. aprila 1942. ustaše svirepo ubile 128 žena i djece iz Ključara, Brda Utinjskog, Vojnić Kolodvora i Gabrića. Grobove svojih majki, supruga, sestara, djece i unučadi označili smo krstovima tek nakon rata. Evo, upravo na ovome mjestu sahranjeni su moja baka, dvije tetke i ujak. Moja mama Danica Mamula u tom je pokolju zadobila trinaest rana, a preživjela je tek pukim slučajem, samo zato što se pod okriljem noći nekako domogla partizanske bolnice – objašnjava naš vodič.

Upravo zato mještani su groblje uređivali s posebnom pažnjom. Barem nekoliko puta godišnje su kosili, ostavljali cvijeće i vijence ali su bageri Hrvatskih šuma u nekoliko dana sve preorali, kao da nikada nije postojalo. Bilo je postavljeno nekoliko lako uočljivih natpisnih oznaka i stup s nepromočivom kutijom u kojoj su posjetitelji mogli naći bilježnicu i olovku da upišu svoje dojmove. Nakon što su radnici Hrvatskih šuma bez imalo obzira posjekli stoljetna stabla s natpisima i većinu grobova uništili, ostalo je tek nekoliko betonskih grobnica.

Razgovoru na Barin-kosi pridružuje se još jedan Ključarac, Dušan Crnković, bivši predsjednik vojnićkih antifašista koji su desetljećima revno brinuli o groblju na Magarčevcu.

– Kad sam vidio što je ovdje urađeno, noge su mi se odsjekle. Još sam tužan i bijesan, jer mi se sve čini da ustaški zločini i njihove žrtve moraju pošto-poto biti zaboravljeni. Nema ovo veze sa šumskom cestom, nju se moglo probiti i desetak metara južnije. Sve je ovo dobro organizirano te izvedeno namjerno i smišljeno, pa je cesta tako prešla preko grobova majke i brata Branka Mamule, nekadašnjeg saveznog sekretara unutrašnjih poslova i načelnika Generalštaba SFRJ – smatra Crnković.

– U strašnom krvoproliću na ovom mjestu teško je bila ranjena Mileva Poljak. Pravila se mrtva sve dok egzekutori nisu u sumrak otišli sa stratišta, kad se uspjela izvući iz gomile mrtvih tjelesa. Sutradan ju je pronašao i onako ozlijeđenu u Brdo Selo odnio jedan mještanin, da bi je potom njezin otac Nikola uprtio na leđa pa cijeli dan i noć sporednim putevima nosio do bolnice u Karlovcu. Spašena je u posljednji trenutak, noga joj je već bila puna crva. Ona je bila posljednji svjedok krvavog ustaškog pira na Barin-kosi. Preminula je prije par godina – prenosi nam Crnković. Priče iz najstrašnijeg doba navriješe i Branku Gvozdenoviću.

– Ovdje su ubijena dva sina Miloša Šimulije i teško mu je ranjena žena. Čim su se ustaše povukli, došao je ovamo, pa druge okupljene mještane preklinjao da joj netko prekrati muke, jer se vidjelo da joj spasa nema: kako nitko nije smogao snage to učiniti, predahnula je tu na mjestu zločina, u strašnim mukama. Zapišite to, molim vas, ovdje su se događale najveće ljudske muke koje se mogu zamisliti. Tuga je to pregolema, brate moj, a sada svaki spomen na njih preoraše, je..m ti život – zaključio je drhtavim glasom.

Hrvatske šume pitali smo zašto su radnici šumarije Vojnić preorali grobove. Prema njihovim tvrdnjama radilo se o zapuštenom groblju „na kojem se naziru ukupno tri spomenika“. Kažu da su radovi na tom području započeli 2016. godine sječom stoljetne šume i sadnjom bukvi čija visina sada, kako su se pohvalili – doseže četiri metra. Posebno su, tvrde, pazili da pritom ne oštete spomenike pa su morali „napraviti određena tehnička rješenja“. Napominju, uz to, da groblje, kao takvo, nije ucrtano u kartu.

Što se tiče zemljanih radova, kažu da su radovi na šumskoj cesti, projektiranoj po postojećoj šumskoj vlaci, obavljeni još prošle godine uz poduzimanje svih mjera zaštite. „Uz maksimalno razumijevanje i poštivanje grobova i njihovih bližnjih koji ih posjećuju, uvijek smo nastojali naći kompromis s propisanim radovima gospodarenja šuma i očuvanjem tragova povijesti“, tvrde iz HŠ-a. Dodaju da primjerenog uređenja tog prostora nikada nije bilo, niti će biti spriječeno te pozivaju građane da se obrate Općini i šumariji u Vojniću.

Kažu još da je izgradnjom šumske ceste olakšan pristup osobnim automobilom onima koji posjećuju obilježje i da stoje na raspolaganju za pomoć ako je netko zainteresiran za šetnju, sport ili rekreaciju. Inače se organizatori skupnih izleta na Petrovu goru svim silama trude sudionicima objasniti da povijest te planine započinje u proljeće 1097. i završava za koji dan. U obilazak navodnoga groba Petra Svačića kreće se iz baznog logora na Muljavi, objekta u vlasništvu upravo Hrvatskih šuma, a završna „poslastica“ je fotografiranje ispred drvene skulpture toga hrvatskoga kralja. Izlet, dakako, skončava zajedničkim ićem, pićem i pjesmom u obližnjem lovačkom domu. Hiljade i hiljade pobijenih Banijaca i Kordunaša se prešućuje, baš kao ustaški pokolj na Barin-kosi, znameniti proboj na Biljegu ili lokacija jedinstvene partizanske bolnice u okupiranoj Evropi. Da ne spominjemo čuvenu Vjesnikovu tiskaru koja je radila u uvjetima teške gerilske borbe i narodnog otpora.

S obzirom na sve to, jasno je zašto tamo neko groblje na kojem počiva 128 žena i djece tako malo znači. Takvo ponašanje davno je osmišljeno u zagrebačkim gornjogradskim salonima. Vozač bagera koji ga je preorao samo je puki izvršitelj.

Naslovna fotografija: Branko Gvozdenović i Dušan Crnković pokazuju gdje je bilo groblje prije intervencije bagera (foto Vladimir Jurišić)

Izvor: Portal Novosti

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена.