Bila je Jevrejka i „firerovo dete“

Imali su isti rođendan – 20. april. Zvala ga je ujka Hitler i bila je poznata kao “firerovo dete”. U vreme kada se nacistički vođa predstavljao svetu kao mirotvorac, njegov lični fotograf je često snimao fotografije kako se njih dvoje drže za ruke, razmenjuju poljupce u obraz ili se samo smeškaju. A onda se otkrilo da Roza ima jevrejsko poreklo…

Fotografija Adolfa Hitlera i male Roze Bernil Ninau koja je tada imala oko 6 godina deljene su širom Nemačke i objavljivane u medijima kao deo propagande koja je nemačkog lidera trebalo da prikaže kao osobu koja voli decu, „čoveka koji je zaista u kontaktu sa mladima“, kako je to u knjizi „Hitlerov alpski štab“ naveo Džejms Vilson.

Kao i mnoge druge fotografije, seriju slika Hitlera i Roze uradio je Hajnrih Hofman, zvanični fotograf Adolfa Hitlera. Ipak, ove slike postale su naročito poznate nakon što se otkrila priča iza njih.

Roza i njena majka Karolina koja je bila udovica otputovale su iz svog doma u Minhenu u proleće 1933. u Berghof, u jedno od Hitlerovih omiljenih mesta za odmor.

Bili su tamo da proslave Hitlerov rođendan. Nije poznato kako je od sve dece baš Roza izabrana da upozna firera, ali je moguće da je to učinjeno jer je i ona bila rođena na isti datum.

U svakom slučaju, devojčica je pričala Hitleru, čestitala mu je rođendan i tako je počelo njihovo neobično prijateljstvo. Roza i „ujka Hitler“ su se zbližili. Nakon toga sastajali su se nekoliko puta i pisali jedno drugom pisma, sve do 1938. godine.

„Istraživanja pokazuju da je Hitler veoma rano postao svestan jevrejskog porekla devojčice, ali je odlučio da ga ignoriše, bilo iz ličnih ili propagandnih razloga“, otkrila je aukcijska kuća „Aleksander Historical Auctions“ iz Merilenda na čijem sajtu se licitirane fotografije Hitlera i Roze.

Naime, Karolinina majka, Rozina baka, bila je Jevrejka. U nacističkoj Nemačkoj, to što je bila četvrtina Jevrejka značilo je da se i devojčica smatra Jevrejkom po zakonu, objasnila je aukcijska kuća.

Ipak, Hitler je nastavio da održava kontakt sa Rozom i, kako su godine prolazile i ona odrastala, često su razmenjivali pisma. Sačuvani dokumenti pokazuju da je Roza Hitleru i njegovom pomoćniku Vilhemu Brukneru pisala najmanje 17 puta između 1935. i 1938. godine.

„Minhen, 27. septembar ‘36.

Dragi ujače Brukner,

Danas imam mnogo toga da ti kažem. Za vreme praznika bili smo na Obersalzbergu i dva puta mi je bilo dozvoljeno da se vidim sa dragim ujaka Hitlerom! Nažalost, ti nikada nisi bio gore. […] Već radim na božićnom poklonu. […] Čika Hitleru sam opet isplela čarape jer sam ga pitala da li mu se sviđaju one od prošle godine. Rekao je da!

Ove godine mogu da pletem sa još finijom vunom, mama mi pomaže samo oko peta. Biće veoma tople, a kako on uvek toliko putuje, noge mu neće biti hladne. […]

Mama ti takođe šalje pozdrave i mnogo pozdrava i poljubaca od tvoje Bernil!“, jedno od sačuvanih pisama

Prestala je da piše tek kada je to naredio Martin Borman, Hitlerov lični sekretar.

U jednom trenutku, neko od Hitlerovih pristalica otkrio je Rozine korene. To je stiglo do Bormana pa je on zabranio njoj i njenoj majci da posećuju odmaralište i pišu Hitleru ali, prema Vilsonovoj knjizi, „Partijsko njuškalo“ za to nije rekao fireru.

Posle nekog vremena, Hitler se zapitao šta se desilo sa njegovim omiljenim detetom. Na kraju je saznao da je stavljena na crnu listu. Bio je van sebe…

„Hitler je bio besan na one koji su potkazali njegovu malu prijateljicu. Rekao je Hofmanu: Postoje ljudi koji zaista imaju talenat da mi pokvare svaku radost“ navodi Vilsonova knjiga.

Na kraju je, međutim, intervenisao još jedan visokorangirani nacista i trajno prekinuo Hitlerovu prepisku sa detetom. Uskoro je počeo Drugi svetski rat i strašni progoni Jevreja, piše Vašington post.

Roza nije dočekala kraj rata. Ne zna se šta je sa njom bilo u međuvremenu, ali je poznato da je pet godina nakon prekida veza sa Hitlerom, 5. oktobra 1943, umrla od dečije paralize u 17. godini u bolnici u Minhenu. Do tada su milioni Jevreja stradali u Holokaustu.

Istorijski zabavnik

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *