Zaboravljeni Srbin čuvar Svetog Vlaha
Piše: Vasko Vukoje
Od Dubrovnika u prošlosti ostali su poneki zapisi, knjige i fotografije, a nova „elitilistička“ vlast, uzela je sebi za pravo da izbriše tu slavnu prošlost i da Dubrovnik, kao njihov plijen, razara i uništava falsifikatima i novom mantrom s pitanjem đe si bio 1991. Mnogo bi im bolje pristajalo pitanje, je li istina da si prvi put u životu vidio more 1991.
Falsifikatori, čitaj HDZovski klerofašisti, kao zmija noge, kriju slavne ličnosti koji se za razliku od njih živjeli Dubrovnik, a ne od Dubrovnika, njihove biografije i identitete. Danas oduzimam zaboravu jednu takvu ličnost, gospara Boža Morettija (1859-1934).
Božo Moretti (Antunov) bio je istaknuta ličnost u društvenom i političkom životu Dubrovnika krajem 19. stoljeća. Bio je poznat prvenstveno po svom muzičkom talentu i aktivizmu u pokretu Srba katolika. Profesionalno je djelovao kao kapelnik (dirigent) „Srpske građanske muzike“, a kasnije je radio kao noncuo (crkvenjak) u crkvi sv. Vlaha.
Bio je aktivan član „Dubrovačke omladine“ i redovito posjećivao poznati „Gabinet meštra Mišare“ (postolarsku radnju Miha Braila), koji je služio kao središte političke agitacije protiv tadašnje općinske uprave (starih autonomaša i narodnjaka).
Dubrovačka „Marseljeza“: Moretti je odigrao ključnu ulogu u propagandi koja je dovela do pobjede Srpske stranke i izbora baruna Frana Gondole za načelnika 1890. godine. Uglazbio je satirične stihove koje je napisao Nikša Saraca:
„Do malo je nova buna,/promijenuće se i komuna,/Samo braćo nek je sloga,/Živio Gondula i sloboda“
Ova pjesma postala je svojevrsna himna koju su pjevali obrtnici i mladost diljem grada, što je uvelike pomoglo popularizaciji baruna Gondole.
Autor Antun Stražičić opisuje ga kao simpatičnog čovjeka s izvrsnim glasom; navodi da je „pjevao krasno tenor“. Zbog izrazitog sluha postavljen je za šefa (kapelnika) srpske glazbe. Bio je „duša“ zabava (fraja) i izleta mladeži, gdje je uvijek predvodio pjesmu.
Noncuo sv. Vlaha: Unatoč svojoj snažnoj političkoj pripadnosti Srpskoj stranci (koja je često bila u sukobu s dijelom klera), Moretti je dobio mjesto crkvenjaka (noncula) u crkvi gradskog zaštitnika, sv. Vlaha.
Stražičić prepričava susret s Morettijem godinama kasnije na placi, gdje ovaj duhovito objašnjava kako miri svoj politički identitet s poslom u katoličkoj crkvi. Na upit autora, Moretti odgovara otprilike: „Da nijesam Dubrovčanin, ne bih mogao biti noncuo Sv. Vlaha. On je naš Dubrovčanin!“ (aludirajući da je sv. Vlaho stariji od modernih nacionalnih podjela, ili ga svojatajući na specifičan dubrovački način).
Opisan je kao duhovit čovjek sklon satiri. U mladosti je sudjelovao u javnom izrugivanju političkih protivnika, primjerice pjevajući podrugljive pjesme upućene svećeniku don Jaku Toniniju.
Potjecao je iz obitelji s poviješću građanskog aktivizma; njegov stric Lilo Moretti i drugi rođaci sudjelovali su u Narodnoj gardi tijekom revolucionarnih događanja 1848. godine u Dubrovniku.
A di ćeš većih klerofašista od srbske ekspanzionističke politike koja unatoč svim zlima što ih prouzročila i dalje prisvaja tuđe,a niti ono što sada imaju im ne pripada. Hebali vas srbi katolici !!!
Božo Moretti srbin katolik ???!!! Ispravije bi bilo reći izrod koji je za judine škude pristao služiti interesima velikosrba. Tzv. srbi katolici su umjetno izmišljeni od one politike kojoj je to išlo u tom momentu u prilog. Kada je ta potreba prestala prestali su postojati i tzv. srbi katolici. Uvjek je bilo onih pojedinaca koji su se spremni prodati tuđim interesima pa ih i danas velikosrbi, vječno gladni za tuđime po potrebi izvlače iz naftalina.