Srbi konačno moraju da misle srpski!

Zabrana u Srbiji raznih Selmi i Montenegrinki koje pjevaju Tompsonove pjesme dobar je početak

Piše: Goran Šarić, hrvatski teolog i istoričar

Srbi su temeljni narod na Balkanu. U predgrađu Beograda ima kuća starijih od pola balkanskih nacija. Novostvoreni i umjetno sklepani identiteti uvijek imaju potrebu da se dokazuju, da inzistiraju na onim stvarima koje Srbi podrazumijevaju.
Sjećam se dobro kada se devedesetih forsirao novohrvatski identitet, posebno kroz izmišljene riječi i guranje pridjeva „hrvatski“ i gdje ide i gdje ne ide. Zato me susret sa Srbijom nemalo iznenadio. Srbi su tada bili u drugoj krajnosti.
Kada sam prvi put došao u Beograd, nigdje nisam mogao naći nešto „srpsko“. Šetao sam „hrvatskom“ ulicom, ušao u „jugoslavensko“ pozorište, putovao „putevima Srbije“ (a ne srpskim putevima“), gledao „vojsku Srbije (a ne srpsku vojsku)…. Ćirilice je bilo malo, a „srpskog“ ni to malo…
Naravno da nisam htio da Srbi siluju sa novim riječima, ali sam smatrao da u Srbiji nema mjesta drugom pismu za srpski jezik, osim ćirilici. Table eventualno mogu biti i na engleskom radi turista.
Bilo mi je krivo što Srbi znaju tako malo o svojoj slavnoj prošlosti i prebogatoj kulturi i tradiciji.
Srbija se poslednjih godina budi
Većina ljudi koje sam tada sretao nije čula gotovo ništa o Lepenskom Viru, Vinči, Starčevu, Blagotinu, rimskim carevima rođenim u Srbiji, prednemanjićkoj srpskoj državi, a slabo su poznavali i period Nemanjića, Jovana Nenada, Karađorđa, 1. i 2. svjetski rat… da ne pričam koliko su o raspadu i krvavom ratu u Jugoslaviji usvajali narative svojih neprijatelja.
Narednih 20 godina posvetio sam učeći Srbe da misle „srpski“. Čini se da trud mene i mnogih drugih daje rezultate. Zabrana raznih Selmi i Montenegrinki koje pjevaju Thompsonove pjesme dobar je početak.
Srbija se nesumnjivo posljednjih godina budi. Međutim, problemi su se gomilali decenijama. I dalje, dok Bosanka i Montenegrinka dobivaju zabranu, novinari sa N1 i Nove S, razmažene bitange iz kruga dvojke, divljački napadaju djevojčicu Pavlinu, najslabiju od najslabijih. Srpkinju iz enklave na Kosovu.
Gdje je BIA da se time pozabavi? Gdje su navijači? Gdje ste vi, obični građani? Možete li zamisliti novinara sa bosanske N1 da napada djecu iz Srebrenice?
Da li znate da je petnaestogodišnjak prebijen jer je u Srbiji pjevao „pucaj u džamije“? Pjesma je neprikladna, i sam poštujem džamiju gotovo koliko i crkvu, ali da li u Srbiji netko smije tući Srbe, pa čak i zbog nacionalističkih pjesama? Možete li zamisliti da netko prebije Hrvata u Kninu, jer pjeva „zapaliću Krajinu do Kinina“ (Thompsonova pjesma)?
Treba da poštuju sami sebe
Zašto pjevaljka ne bi pokazivala znak „Prirodne Albanije“, kad bivši predsjednik SANU, Kostić, kaže da Kosovo nije srpsko? Zašto Albanci ne bi prisvajali Vinču i Ilire, kad profesori sa Filozofskog fakulteta u Beogradu tvrde da su se Srbi dovukli na Balkan za repovima avarskih konja? Zašto Hrvati ne bi negirali Jasenovac, kad Dejan Ristić, direktor muzeja genocida umanjuje broj žrtava genocida nad Srbima u NDH? Zašto Bošnjaci ne bi pjevali o Naseru kad su ga srpske službe puštale da se u Srbiji švaleriše i ide u lov?
Srbi konačno moraju početi da misle srpski. Da čuvaju svoje običaje, vjeru, pismo, kulturu. Da poštuju sami sebe. I tada će ih drugi poštovati. Ne smije se stati samo na zabranama pjevaljki.
Vrijeme je da netko i profesore koji kažu da su Srbi otpad, najuri sa fakulteta. Da novinare koji vrijeđaju srpsku djevojčicu sa Kosova BIA pita za zdravlje.
Bivši izraelski ministar obrane, Moshe Dayan, izjavio je da Izrael ako želi opstati mora biti kao bijesan pas, preopasan da bi ga itko dirao.
Srbija nema iza sebe Ameriku i preko 100 nuklearnih bojevih glava, pa mora biti još opasnija od Izraela. A na pogana lajava usta ovih kerovina koje pljuju Srbe, a onda dođu po dinare (ili ovih još gorih što to rade iz kruga dvojke i sa katedra srpskih fakulteta), trebalo je odavno staviti brnjice. Pa neka smrdi na Cetinju i pjeva Thompsona, neka iz Tuzle pokazuje dvoglavog orla, neka „ugledna profesorica“ sa biroa za nezaposlene objavljuje tvitove o „srpskim genocidašima“…
Nakon pjevaljki i starleta, dolaze na red intelektualne starlete i medijske prostitutke – davitelji s filozofskog i novinari s N1 i Nove S, davno sam vam to obećao…
P.S. Ovog orla su Albanci preuzeli od Nemanjića, ali to je druga priča…

Naslovna fotografija: Selma Bajrami i dvoglavi orao

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *