Slađanina duša od boje i priče

Piše: Branko Rajčević

Kada bih trebao Slađanu Pantelić, kao autora fotografija, da opišem u nekoliko reči to bi bile – slobodna, istinski zaljubljenik i lovac na priču.
Slobodna, jer ne robuje formama, žanrovima, koloru ili crno-beloj, i ne imitira druge, iako je okružena fotografima i njihovim radovima. Istinski je zaljubljenik jer joj, sa aparatom u rukama, ništa nije teško, a o tome da je lovac na priču svedoče upravo njeni snimci.

Užareni koraci: Slađana Pantelić, fotografije u tekstu i galeriji takođe su iz njenog bogatog opusa

I to je zaista njen polaz kada dobije motiv da pritisne okidač i zabeleži trenutak. Priča. Naravno, da bude ispričana na njen način. Sve to uz osećaj za kompoziciju koji nosi u sebi, a koji nije produkt teorije, a ni kasnije obrade. Zato voli da snima ljude, ulicu, konkretnu radnju… Ali ne odoleva da zabeleži i pejzaže, prirodu. Jer je lepo. To je njen kriterijum. Kada sam je svojevremeno pitao šta više voli – kolor ili b/w ona mi je brzo i spontano odgovorila:

-Kolor. Pa ja sam sva od boja.

Put u bolji život

Ipak, potom je dodala da postoje snimci koje je napravila i za koje misli da su svakako bolji u crno-beloj varijanti. Upravo to promišljanje pokazuje da je njen pristup fotografiji zapravo sjajan subjektivni osećaj koji više od svega ceni slobodu, i sa željom da nam na najbolji mogući (njen) način ispriča priču trenutka, ovekovečenog na digitalnom mediju.

Ljubavne niti

Sve što je naučila, kako sama kaže, naučila je od kolega. A sa njima obožava da se druži, putuje, šeta, pa i po nenormalnim vremenskim uslovima, bez obzira na doba dana ili godine. To je njena škola – i fotografije i života. Upražnjava je često, sa radošću i optimizmom. To je ono što je ispunjava i što, vidi se, voli. Ipak, u trenutku kada beleži stvarnost – uz blende, ekspozicije, ISO i ostale fotografske parametre, to radi sama, srcem, okom i dušom i to se, takođe, vidi.

Dug je put do vrhunskog fotografa. Na tom putu mnogi se debelo pomuče na razne načine. Neki bukvalno kupuju znanje, skupu opremu, pa i rezultate na takmičenjima. To nije Slađanina ambicija. Družeći se sa njom, znam da je njena ideja vodilja da bavljenje fotografijom bude pre svega zabavno. A na svakom snimanju se uči. Tako da je njen razvojni put zapravo popločan druženjima i igrom, a rezultat su sve bolji radovi.
Kada se tako postave stvari, smisao se sam ukaže.

„Fotografišemo da bismo razumeli značenje sopstvenog života“, citat je Ralfa Hatersleja koji je svoj život posvetio ovoj umetnosti. Slađana to radi uporno i vredno, i neka je sreća i dobro svetlo prate na tom putu i ubuduće.

 

Pogledajte još slika Slađane Pantelić:

O Autoru

Slađana Pantelić rođena je 16. januara 1966. godine u Užicu. U svom gradu je imala prvu samostalnu izložbu koju je organizovao Kulturni centar na inicijativu Nade Selaković, kojoj je, kaže, beskrajno zahvalna. Prvo izlaganje njenih fotografija bilo je na izložbi „Bijenale majstora fotografije“ koja se održava u Kisaču zahvaljujući Miši Madackom.

Učesnik je mnogih fotokonkusa kako u zemlji tako i u inostranstvu. Fotografije su joj izlagane, osim u Srbiji još i u Londonu, Beču, Njujorku, Sloveniji, Poljskoj, Rumuniji, Hrvatskoj, Kini, Indiji… Na međunarodnom takmičenju 24 kadar kao i Photolympic imala je zapažene rezultate.

Voli foto-safarije, na kojima učestvuje kao i foto-kolonije i naravno svega ovog ne bi bilo da oko sebe, kako ističe, nema sjajnu ekipu koja se bavi fotografijom iz ljubavi. Pored fotografije bavi se tehničkim uređenjem i dizajnom knjiga za izdavačku kuću Centar za funkcionalnu pismenost „Apostof“. Živi i radi u Novom Sadu.

 

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *