Prljavi svinjski grip

Epilog 1

Stojim ispred mikrofona. Desno od mene je veliko platno na kome se ređaju slike. Barcelona. Veliki evropski a po učesnicima svetski kongres. Jedna od tema, cela sesija H1N1. Ispred mene vidim kamere, neka lokalna španska TV prenosi uživo. U publici naučni vrh u ovoj oblasti. Desno prepoznajem jednog profesora iz San Dijega, dva reda ispred njega profesorka iz Sankt Petersburga. Dok pričam vrte se na stolici, ne drži ih mesto.

Ja govorim pri kraju. Neposredno pre mene jedan Australijanac a pre njega Italijanka na najiskvarenijem moguće engleskom jeziku. Na sredini je grupa Indijaca, oni se mnogo trude, niko ni ne shvata koliko njihovi lekari prate sve i u kako lošim uslovima rade. Desno od mene je moja koleginica koja je takođe autor ovog rada. Izbor da govorim ja je više procena da delujem iskusnije.

Prolog

Šta je to svinjski grip? – upitao me je sin jednog kada sam se vratio sa posla. Bilo mi je smešno, kakav crni svinjski, šta pišu gluposti. Onda su naslovi učestali. Kako pratim pisanja WHO (Svetska Zdravstvena Organizacija) počeli su da stižu izveštaji o gripu, nazvan Novi. Još nije bilo pacijenata kod nas.

Kako sam radiolog pokušao sam da saznam kakva je radiološka slika. Ako bude pacijenata da znam šta gledam. Nije bilo jasno šta se očekuje. Klasično nakon nekoliko dana zapaljenje pluća. Dobro, sa time znam da se izborim. Koliko nisam bio u pravu saznao sam uskoro.

Šta je „svinjski“ grip?

Prvo nije mu ime „svinjski“. Meni je to ružna asocijacija koja više deluje omalovažavajuće nego što opisuje grip. Ima on svoje nečuveno ime – Španski grip, negde od milošte milozvučnije – Španjolica a Španci ga zovu i Pešadilja. Harao je taj lola svetom na kraju velikog rata, obolelo je trećina ljudi a umrlo svega 50 do 100 miliona, ko će brojati. Bilo bi više mrtvih, taj grip voli da ubija mlade i jake ali jedan deo je već poginuo u besmislenom ratu.

Za patriJote ima naziv i Ruski grip. Zaslužio ga je u dve epidemije na ruskom tlu 1947 i 1978 godine. Inače postoji i svinjski grip  SIVs koji spada u viruse tipa C. Svinje mogu biti zaražene i HN tipovima gripa. Kada se čovek zarazi od svinjskog gripa taj grip se zove Zoonotski Svinjski Grip ili Variant Grip.
Ljudi obično prihvataju imena zdravo za gotovo a ni ne znaju šta znače. Tako je i sa HN slovima u imenu gripa. H je skraćenica od hemaglutinin a to je supstanca koja izaziva slepljivanje crvenih krvnih zrnaca što omogućava virusu gripa da se lakše sakrije od imunosistema. N je za neuraminidazu, enzim koji omogućuje lakše kretanje virusa kroz ćeliju. Antivirusni lekovi deluju baš na Neuraminidazu ali kod H1N1 nisu imali efekat.

Grip i ja

Počele su da kruže priče o tom Novom gripu. WHO je vrlo ozbiljno shvatila pretnju. Proglašena je pandemija. Čitam ovih dana kako je pandemija bila izmišljena. Naravno te priče forsiraju ljudi koji nemaju ama baš nikakva znanja o gripu. Epidemije su bile prijavljene u 214 zemalja a prvi pacijent je izolovan u Mexiku. Meksiko je sproveo drastične mere da suzbije zarazu ali nije uspeo. To je bio april 2009 godine.
Mi smo imali 7 meseci za pripremu. Moj utisak je da ih nismo iskoristili. Kada se pojavio kod nas svi su delovali iznenađeno i zbunjeno. Vakcina je uvezena prekasno, pod okolnostima koje su i danas predmet polemika. Zašto je kupljena preko druge zemlje a ne od proizvođača, nije moje da kažem. Sve bi bilo nagađanje a ja ne nagađam. Svako ko kaže da je vakcina bila nepotrebna neka pročita tekst do kraja i neka razmisli.
Nije se pojavio sporadično, ne nikako. Odjednom je buknuo. U roku od nedelju dana već desetak mojih poznanika je imalo nekog obolelog. Moja porodica i ja smo se vakcinisali na vreme. Propaganda protiv vakcina je bila do tada nezabeležena. Političari koji govore protiv a pri tome nemaju ni najosnovnija medicinska znanja. Ministar koji se prvo slika sa lekom koji dokazano ne deluje a onda se javno vakciniše. Političke stranke protiv vakcine.
Počeli su da stižu prvi pacijenti. Vrlo brzo bi upadali u komu. Moja služba je radila svoj posao. Nosili smo maske koje ne štite i radili. Ređali su se pacijenti. Često se radilo o ljudima koji su ujutru bili dobro a do kraja dana već na aparatu za disanje. Što je najgore pacijenti su bili mladi, često deca. Počelo je umiranje.

Dolazim ujutru na posao i srećem jednog poznanika, nema ni 30. Kija, pita šta da radi. Nema temperaturu. Nekoliko sati kasnije ga donose. Aparat za disanje. Za samo nekoliko sati od lake prehlade do stanja bliskog smrti. A na TV i dalje divljaju protiv vakcina. Ne shvatam razlog.
Počinju da umiru ljudi koje poznajem. Statistička metodologija čini da bolest deluje prilično nevažno. Dok je za običan grip H2N3 dovoljno upisati dijagnozu grip, za H1N1 je neophodna laboratorijska potvrda. Znam 65 osoba za koje se mogu zakleti da su po medicinskoj slici umrli od H1N1 ali ni jedan se ne vodi tako jer nije ni poslat uzorak na analizu. Znam decu koja su umrla. Znam im grobove. Čitam – nijedno dete nije umrlo od H1N1, mora da je neko ovde lud.
Sećam se devojčice sa plavim kikicama, nevinog pogleda koji je nestao u aparatima za disanje. Dete koje ne shvata šta se dešava, uplašeno. Sada je samo uspomena, hladni grob na vetrometini u gornjem delu Novog Groblja. Lepši deo. Ima tu još onih koji joj prave društvo. Jedan dečko od 17 godina, koji je odrastao sa mojom decom. Zdrav, prav, sportista. Nije napunio 18. Ima ih još. Previše. Prodavac na pijaci. Nikad bolestan iako je napolju na hladnom. Nikad 27. Što da se vakcinišete? Znaju politikanti bolje.

Nije ni potrebno mnogo znanja da se vidi kako izgleda pacijent na aparatu za disanje.
Zanima me kakvo bi mišljenje imao onaj ko uveliko laje protiv vakcina ako bi ga vezali na respirator. Da li bi i tada mislio kako su vakcine stvorene da bi bila izvršena depopulizacija. Kao da to ne može lakše.
Šta im ne valja u vakcini za grip? Živa? Nema je, ima thimerosala. Ok ima u njemu atom žive ali to nije živa.
Kalijum hlorid? Bože smešno, prodaje se u svakom dragstoru.
Skvalen? Kako opasno zvuči a takođe se prodaje u svim radnjama zdrave hrane.
Imate li neku drugu pametnu ideju?
Ova slika nije laka za laike ali je namerno neću objasniti, neka misle šta god žele.
Pored pluća H1N1 napada i mozak. Pacijenti su u nesvesti, temperatura visoka. To stanje traje nekoliko dana. Izgleda jezivo.
Često su i oni na aparatu za disanje jer mozak ne šalje impuls da se diše.
Za nekoga je to laka bolest. Za mene nije. Za one koji su je prošli sigurno nije.
Najstariji pacijent. Citokinska oluja. Način kako H1N1 ubija ljude. Prvo navede crvena krvna zrnca da se slepe a virusi se sakriju između. Tako putuju krvotokom. Bezopasni, zar ne?
Kada se pojave gde žele a vole pluća onda druga komponenta aktivira ćelije pluća. Virus se kreće kroz ćeliju a ćelija šalje očajnički signal mozgu – u meni je rak. Mozak hitno radi ono jedino što može – pokušava da sve raspoložive snage aktivira. Šalje velike količine citokina. Preplavi pluća. Imuni sistem počne da napada svoja pluća. Vrlo uspešno.

Epilog 2

Stojim na podijumu iza mikrofona. Slike idu. Poredim 1918 i ovu pandemiju. Ljudi koji slušaju su se suočili sa bolešću. Lečili su pacijente, mnoge bezuspešno. Znam da ono što pokazujem izaziva stravu, vidim je na licima onih koji tek tada shvataju šta je citokinska oluja. Nije to zapaljenje pluća, hej budite se. Posle mene jedna Španjolka priča o zapaljenju pluća, svi je belo gledaju.

Počinje rasprava. Znam rekao sam mnogo toga što njima nije ni palo na pamet. Najviše se buni Ruskinja, sa njom je i nekoliko njenih studenata. Nakon nje i Amerikanac. Nekoliko meseci kasnije sve što sam rekao biće u jednom prestižnom časopisu, ne pod mojim imenom, nije to ni važno. Belgijanac, jedan od poznatijih radiologa, moderator tada, se smeška. Doživljava kao pobedu naše struke. Posebno kada dobijem pitanje zašto sam uradio CT pregled kod pacijenta a ja odgovaram, malo bezobrazno – zato što sam radiolog pa mogu. Australijanac mi dobacuje da sam lud. Ali, niko ni jednog trenutka ne spori koliko je opasna bolest. Niko ne spori da je vakcinacija neophodna. Tu nema dileme.
Vidim Indijce okpljene oko moje koleginice, jedan joj čestita. Razmenjuju mailove. Neki od njih još uvek pišu, pošalju po neku sliku. Da mi je iko tog trenutka rekao da ću doživeti da ljudi sada pričaju kako je grip bezazlena bolest, rekao bih da je lud.

Koliko god da se trudim da razumem ljude, da razumem da nemaju svi isto obrazovanje i iste mogućnosti, ipak ne razumem. Ne razumem tu potrebu da se mrzi medicina, da se mrze lekari.
Ima nadobudnih, ima i loših lekara ali daleko od toga da su svi isti. Niko nije isti. Niti se sme smatrati da su lekari čudotvorci. Nema čuda. Samo znanje i volja da se nekome pomogne. Nema čudotvornih lekova koji će izlečiti svaku bolest. Sigurno je da će svake godine izlazite novi lekovi. Proces stvaranja leka traje i deset godina.
Zato prevaranti sve mogu. Mogu da lažu da su vakcine štetne. Mogu da lažu da su lekari ubice. Mogu da pozivaju na linč. Šta ih briga, nisu oni odgovorni.

Da završim, vakcinišite svoju decu. Ne postoji ni jedno opravdanje da to ne uradite. Izmišljeni dokazi nisu pravi. Ko god vam kaže da su vakcine otrov – mrzi ili vas ili vaše dete. Ne nasedajte na prevarante i neznalice. Nije važno piše li ispred njihovog imena dr. Dobar lekar nikada neće reći da se ne zaštitite. Dobar lekar vam neće reći u poverenju da vakcine ne valjaju. Dobar lekar vam neće reći informišite se, njegov je posao da bude informisan. Njegov/njen posao je da prati šta je novo u medicini. U krajnjem slučaju dobar lekar vam neće reći – nisam ja protiv vakcina ali ja neću da vakcinišem svoju decu a vi kako hoćete. Ne, to rade prevaranti. Šta ne bih uradio svom detetu nikada neću tuđem, ne postoji sila koja bi me naterala.

Aleksandar Ivković (autor je radiolog iz Niša) – tekst objavljen na blogu https://ljudilazi.blogspot.rs/2017/12/prljavi-svinjski-grip.html 4. decembra 2017. godine

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *