Osam decenije od pokolja u Popovom Polju

Uoči Vodovdana 1941. godine ustaše su na prevaru uhvatile 186 Srba i nakon zvjerskog mučenja bacile ih u jamu Jagodnjača.

Pomen je služio Saša Kojović, ljubinjski paroh koji je u besjedi kazao da sa strahom Božijim i ljubavlju stojimo danas na svetom mjestu sjećajući se predaka, onih koji su ni krivi ni dužni bačeni na najsvirepiji način u jamu.

„Ovo nam treba biti opomena da kao narod moramo biti svjesni, moramo biti trijezni, moramo biti složni međusobno. Da se ne svađamo nego da jedni druge gledamo kao brat na brata. I ono što je najvažnije, vratiti se crkvi i liturgiji. Ovdje kao što je to obično bivalo, prvi koji je bio bačen je sveštenik“, besjedi otac Kojović koji je naveo da je mozaik Bijelog anđela koji je urađen prije nekoliko godina od izuzetne važnosti i blagosti jer je to kopija čuvene najljepše freske ikada naslikane.

„Ovaj anđeo pokazuje mironosicama prstom i govori – evo mjesta gdje je ležao Gospod ali pokazuje na vaskrsenje i to je glavna poruka. Ovdje nama prije svega Bijeli anđeo pokazuje da mučenici koji su pobijeni i mučeni, nisu pobijeđeni nego su stekli carstvo Božije. Isto kao što su prije toliko vijekova pobjedili na današnji dan knez Lazar i svi mučenici srpski. Izgubivši glavu na Kosovu polju, stekli su Carstvo nebesko, a šta je od toga važnije“, kazao je sveštenik Kojović.

Prema riječima Dragoslava Banjka, predsjednika Skupštine Grada Trebinja danas smo se okupili u Popovom polju da se prisjetimo žrtava stradalih junskih dana 1941. godine.

„Sasvim nevinih ljudi koji u svojoj nevinosti nisu mogli da predpostave da im neko želi zlo, iako to zlo ničim nisu zaslužili. Upravo danas na Vidovdan se prisjećamo žrtava. Na datum koji je u srpskoj istoriji obilježen kao strašan dan zbog ogromnih stradanja koja srpski narod trpi još od Kosovske bitke ali i događaja u novijoj istoriji kao što je početak Prvog svjetskog rata i antetata na Franca Ferdinanda. Ovaj datum je simbol stradanja ali i ponosa srpskog naroda koji je uvijek bio spreman da zarad očuvanja slobode i identiteta žrtvuje svoj život“, dodao je Banjak.

Za Manojla Ćuka, ovo je izuzetno težak dan.

„Tri moja koljena su bačena u jamu. Moj prađed Mio, đed Jovo i striko Manojlo koji je kao najmlađa žrtva od 15 godina bačen u Jamu. Ja nosim njegovo ime. Potpuno nevini ljudi. Ustaše su imale samo cilj da unište čitave porodice i čak se pričalo da su znali već kome koje imanje pripada“, priča Manojlo.

Jovo Lučić iz Mrkonjića je danas došao sa unukom na svetu liturgiju.

„Ja sam 39.godište i imao sam dvije godine kada su mi otac i stric bačeni i svi ostali Mrkonjičani koje zovem svojima. Teško je, ali sam imao drugačiji osjećaj kada je došlo vrijeme da se jama otvori i da budu sahranjeni na srpski, pravoslavni običaj“, rekao je on.

Radio Trebinje