Našeg državljanstva godišnje se odrekne oko 3000 Srba

Srpski pasoš nalazi se na visokom 38. mestu najbolje rangiranih pasoša sveta, a sve zahvaljujući bezviznom režimu koji omogućava vlasnicima ove putne isprave putovanje u 136 zemalja sveta bez vize. I pored toga godišnje oko 2.000 ljudi podnese zahtev za otpust iz državljanstva Republike Srbije, a mi smo istraživali zbog čega se to događa, kao i na koji način ova pojava utiče na migracione tokove u našoj zemlji.

Britanski „Indipendent“ sa brigom je saopštio podatak da je za deset godina (od 2011. do 2021. godine) čak 6.507 ljudi podnelo zahtev da se odrekne britanskog državljanstva.

Prema pisanju ovog lista, najčešći razlog za to se ogleda u uslovu koji postavljaju neke druge zemlje pri zahtevu za prijem u državljanstvo, a koje za razliku od Velike Britanije, ograničavaju ili zabranjuju dvojno državljanstvo.

Bregzit je naglo doveo do sasvim novih komplikacija za neke britanske državljane koji žive u EU, pa je nakon toga došlo i do porasta broja Britanaca koji se prijavljuju za pasoše nekih drugih država EU, najviše Francuske, Belgije ili Irske. Kako neke od tih zemalja ne dozvoljavaju dvojno državljanstvo, mora doći i do odricanja.

Nemački pasošOdriču li se Srbi?

Poslednji dostupni podaci govore o tome da je samo u 2016. godini čak 3.243 građanina tražilo otpust iz državljanstva Republike Srbije. Od 2003. godine, kada je počela da se vodi evidencija, pa je do pomenute 2016. godine, ukupno 58.286 osoba podnelo zahtev za prestanak srpskog državljanstva.

Uprkos brojnim nastojanjima da dobijemo najnovije podatke, iz Ministarstva unutrašnjih poslova su se oglušili na pitanja „Blica“. Ipak, kako u razgovoru saznajemo od upravnika Centra za demografska istraživanja, prof. dr Vladimira Nikitovića, taj broj se kreće negde od 2.000 do 3.000 godišnje.

-Na osnovu otpusta iz državljanstva ne može se zaključiti kolika je migracija. To je pre svega vezano za sistem dvojnog državljanstva, pa iako naša zemlja dozvoljava neograničen broj državljanstava, to nije slučaj sa zemljama u koje naši ljudi najčešće emigriraju, poput Nemačke i Austrije – objašnjava dr Nikitović.

Prema njegovim rečima, pasoši zemalja Evropske unije imaju ogromne prednosti, pa je jasan razlog zašto se ljudi koji duže žive u ovim zemljama, odlučuju na korak da zatraže otpust iz državljanstva Srbije.

„Raskid“ ne mora da bude konačan

Svi koji podnesu zahtev za otpust iz državljanstva moraju pre svega da imaju dokaz da poseduju strano državljanstvo ili da će ga uskoro dobiti. Osim toga, moraju da budu punoletni, ali i da su regulisali vojnu obavezu, izmirili porez i druge obaveze, propisuje zakon.

Iako su građani koji zatraže otpust iz državljanstva Srbije odlučili da raskinu formalnopravnu vezu sa zemljom svog rođenja, to ne znači da je ovaj raskid konačan. Kako bi ponovo postali punopravni građani Srbije neophodno je da podnesu zahtev za prijem u državljanstvo i izjavu da Srbiju smatraju svojom zemljom. Dok rešenje o otpustu iz državljanstva košta čak 35.160 dinara, za prijem se plaća oko 19.910 dinara.

-Ono što generiše emigraciju odavde zapravo je ono što se događa u Nemačkoj koja očajno treba radnu snagu i trebaće je vremenom. Time je pritisak na našu radnu snagu sve veći – smatra naš sagovornik.

Tome u prilog govori i činjenica da već duže vreme postoji veliki pritisak u Nemačkoj da konačno omogući dvojno državljanstvo. Vladajuća koalicija je u programu imala reformu, koja je nedavno konkretizovana: pet godina boravka i rada u Nemačkoj bilo bi dovoljan uslov da se zatraži državljanstvo, a bilo bi moguće i dvojno državljanstvo, i to kao pravilo, a ne kao izuzetak koji se odnosi samo na državljane neke od zemalja Evropske unije. Ipak, opozicija je na ovaj potez gledala kao na „obezvređivanje“ nemačkog pasoša, pa je pitanje kada će do ovih promena doći.

.Odlaze i ne razmišljaju o povratku

Kako objašnjava naš sagovornik, tu je više pitanje integracije, a mere koje je olakšavaju samo doprinose kratkoročnim preseljenjima.

-Cirkularne migracije mnogo se češće dešavaju nego što je to ranije bio slučaj. Upravo zbog tih relaksacija koje poručuju „dajte nam tu radnu snagu kako god“, naši ljudi se lakše odlučuju na korak da odu iz zemlje, ne razmišljajući odmah o varijanti trajnog odlaska. Povećan odliv ne znači automatski da mi ostajemo bez tih ljudi, ali to ne znači da u nekom trenutku neće prelomiti – kaže ovaj demograf.

On dodaje da nauka sada prepoznaje i stanovište da su ove migracije mnogo više radnici nego ljudi.

-I dalje nije integracija u prvom planu koliko je stav „dajte nam da rešimo to trenutno, akutno stanje sa radnom snagom“. Istorija je pokazala da dobar deo tih ljudi ipak ostane u ovim zemljama i zato to jeste permanentna opasnost od gubitka stanovništva – objašnjava Nikitović, inače član Evropskog udruženja za proučavanje stanovništva (EAPS).

Samo nekoliko evropskih zemalja izbegava ili čak zabranjuje dvojno državljanstvo. U grupi zemalja koje restriktivno regulišu ovo pitanje, pored Nemačke, nalaze se i Ukrajina, Holandija, Austrija, Estonija, Bugarska, Španija, Norveška, Letonija i Litvanija.

-Nemačka je do sada koristila benefite povlačenja radne snage iz istočnoevropskih članica EU, ali obzirom na apetite ove zemlje, to neće biti dovoljno – smatra sagovornik „Blica“.

Nikitović dodaje da gde god je razlika u platama toliko izražena, logično je da su im to jasni izbori radne snage.

-To će da se pojačava i to je ono što nije sporno. Tek nam sledi neka vrsta preraspodele stanovništva u globalnom smislu – poručuje.

Rusi i Ukrajinci u Srbiji

-Ono što je bar poznato u nauci, što duže bude trajao konflikt između Rusije i Ukrajine, šanse za ostanak tih ljudi u zemljama u koje su otišli mogu samo da rastu, to je direktno povezano – objašnjava Vladimir Nikitović.

Među tim zemljama svakako je i Srbija u koju je od početka ratnog sukoba došao veliki broj Rusa, ali i Ukrajinaca.

-Uglavnom su izbegli relativno mlađi ljudi, sa malom decom koji su hteli da zaštite porodice i da ne ulaze u sama ratna dešavanja. Na njih definitivno utiče faktor dužine sukoba, a pokazalo se da nema naznaka da će do kraja doći u skorije vreme. Sa stanovništa nauke što taj sukob bude duže trajao veće su šanse da tu i ostanu – smatra naš sagovornik.

On navodi da ne treba zaboraviti ni na preporuke Eurostata da se Ukrajinci automatski uključuju kao rezidentno stanovništvo tamo gde su došli, kako bi se poslala poruka da su na neki način zaštićeni ukoliko tu žele da ostanu.

– Poljaci su to jedva dočekali, a Slovenija je već napravila promene u svom obrazovnom sistemu da privuče te ljude. Videli su šansu koja je zgodna za tako male zemlje, gde je svaki impuls poprilično velik proporcionalno. Ukrajinaca takođe ima u Srbiji, ne mali broj i to je činjenica – kaže Nikitović.

Istorija se ponavlja

-Što se tiče Rusa, ako se setimo pre jednog veka bila je slična situacija – podseća naš sagovornik.

Kako navodi, o svemu se za sada može govoriti samo iz istorijske perspektive i na nivou spekulacija.

-Ono što jeste dobro, to je da su to uglavnom visokoobrazovani ljudi koji rade poslove koji donose visoku zaradu i to su poslovi koji mogu da pomognu zemljama kao što je naša. Ono što mi možemo kao zemlja, što je bio savet svih koji se time bave, jeste da utičemo na te ljude, da ih stimulišemo da ostanu, jer su koristi nebrojene – smatra Vladimir Nikitović, inače član Odbora za proučavanje stanovništva Srpske akademije nauka i umetnosti.

Izvor: Blic/Vanja Zelenović/naslovna fotografija: Zoran Ilić

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *