Kako su Ameri preko Tesle „mirili“ Srbe i Hrvate

Spominje se ovih dana godišnjica smrti Nikole Tesle u NY. Veliki naučnik je umro 07. januara 1943.

Mnogo prije svog prvog ulaska u Smiljan, prisjetio sam se misli malog Nikole na svoju majku, negdje sam ih pročitao. Majku koja je nadahnula njegov um i usmjerila ga u ono što mi jedva danas možemo razumijeti.

Njegova majka postavljala je zagonetke svojim sinovima, smišljala ih je sama, poticala im je maštu i snove. It tog sjećanja upamtio sam jednu zagonetku koju je majka zadala djeci. Nikola, rješio je zagonetku svoje majke, mnogo ranije nego što je u Smiljanu rješio zagonetku „vatrogasne pumpe“ , kada je zagazio u potok i očistio od trava i mulja uronjenu cijev pumpe i spasio svečanost.

Od tog detalja počinje priča i o Tesli. Za mene počinje ranije – od njegove majke. Zagonetka koju mu je majka zadala odgonetnuti, potiče maštu, znatiželju i dodatna pitanja, a glasi: „Vodom ide – ne žubori, šumom ide ne šušti“ – što je to? Nikola je rješio zagonetku. Kasnije je dao odgovore i na mnoge druge zagonetke…, a vi koji ovo čitate odgovorite na zagonetku koju je majka sinu Nikoli postavila! Samo mašta i snovi kreiraju svijet!

Slobodan sam tim povodom prisjetiti se svog prvog susreta sa seocetom Smiljan u Lici, mjestom Teslinog rođenja. To se dogodilo 1996. godine.

U nekoliko navrata nakon “Oluje 1995“ dok nitko u Hrvatskoj nije puno mario za Teslu, barem ne javno – obilazio sam Smiljan. Nigdje nije bilo upozorenja i obavijesti o minama, a i zašto, selo je bilo unutar „hrvatske zone kontrole“. Zatekla me je avetinjska tišina.

Nedaleko Crkve groblje zapušteno. Uočavam spomenik ispred stabla – stabla koje je vjerojatno bilo svjedokom 530 pobijenih Smiljančana iz 126 0bitelji 1941. godine.

Crkva bez ulaznih vrata, vjetar zameo lišće po uglovima crkve, po kojem su se kotrljale prazne pivske boce i ostaci nekih ormara…U rodnoj kući Nikole Tesle isto … Uglavnom, sav teren sam pregazio uzduž i poprijeko, ne znajući jadan da sam mogao poginuti…Međutim, sada sa ovom vremenskom dinstancom, teško mi je povjerovati da me je samo slučaj spasio ili da me je neki dobri anđeo čuvao…Prije će biti da mina tada nije ni bilo na tom mjestu, a sada 2006. dok ovo bilježim ih ima – zbog nekih meni skrovitih razloga? Opaka pretpostavka? Ne bi mi misao ni pala napamet da nisam bio svjedokom mnogim nesretnim slučajevima izmedju 1996. – 1999. godine kad protjerani povratnik konačno ishoduje dokumente i odluči vratiti se u rodno selo u Lici i ulazeći u svoju napuštenu kuću ili štalu pogine ili bude teško ranjen podmetnutom minom. Kladio bih se da mu kućni prag nije bio miniran prije nego nego što mu je izdana domovnica u Veleposlanstvu RH u Beogradu. Mine su na kućni prag stigle tek nakon ishodovanja dokumenata – kao „dobrodošlica kući“ poznatom povratniku, a sve kako bi se budući zahtjevi za povratkom reducirali na „nulu“. Poruka je jasna – na povratak-zaboravite!

Mnoga smo napuštena i opljačkana mjesta u neznanju, ludosti i bez najave obišli i nikad ništa nije nam „puklo“ u tim obilascima. Nikada te kuće i ta sela ne bi bila opljačkana da su stvarno bila minirana! Mogao si najebat jedino od domaćih pljačkaša ukoliko si zle sreće, a oni baš u akciji!

Međutim, bez najave, sjetile se Sjedinjene Američke Države 2005. godine svoga uvaženog građanina Nikole Tesle. Sjetile se Tesle dobrih 60 godina nakon njegove smrti u NY, gdje on umire u siromaštvu i bijedi, a da ga se ti isti Ameri nisu prisjetili. Sjetili se da je rođen u Austro-ugarskoj monarhiji u njenom zapuštenom i zabitom dijelu Like, selu Smiljanu, pa se onda sjetili da je to sada prostor novonastale države Hrvatske – nastale na razvalinama SFRJ – države nastale njihovom izravnom političkom podrškom, a pogotovo vojnom.

Što su se još sjetili Ameri … sjetili su se da je uvaženi američki državljanin NikolaTesla po nacionalnosti Srbin i da bi bilo zgodno iskoristiti Teslinu misao gdje se on „ponosi svojim srpskim porijeklom i hrvatskom domovinom“, a sve u smislu „spajanja“ dva zavađena naroda i dovođenja istih naroda na kolosijek pomirbe, jel’ te ili mož’ si mislit? Usput, zaobilazeći činjenicu da su u toj zavadi oni itekako imali umočene prste, ne u pekmez, nego u krv koja je iz tog „umočenja“ potekla. Elem, odluče gospoda u Americi da proglase slijedeću godinu – 2006. – godinom Nikole Tesle povodom 150-te godišnjice Teslinog rođenja i to – na globalnoj razini, pa prema tome ima biti i u Hrvatskoj, za Srbiju nije bilo obavezno – ON je i onako njihov.

Ta nenajavljena – „nezgodna“ odluka Amerike, baš nas je zatekla nespremne, mislim nas Hrvate, mene na primjer. Pogodila nas, mogli bi se reći pred sam kraj godine … Svjetska recesija na vidiku, a ovi Ameri baš sad izvade Teslu iz naftalina, pored svih naših domoljubnih briga oko pretvorbe, prodaje banaka, davanja koncesija… eto dodatnog jada! Tesla jeste naš, naročito je naše sve ono pozitivno što s njim ide u paketu od svjetske slave – pa nadalje… ali dovesti nas pred gotov čin, čak i od takovih prijatelja Amera, nismo očekivali.Vlada Hrvatske, pod Sanaderom, onako zatečena pred Božićni raspust, nabrzaka pretumba proračun za slijedeću 2006. godinu i odobri za prvu ruku sitnih 50-tak miliona kuna da se u spomen Tesli upriliči ni manje, a niti više – Tematski spomen park u Smiljanu … Toliko za početak, a onda ćemo ići u daljnja ulaganja u Liku, u našu svetinju… i – da to bude završeno do 10.7.2006. na dan Teslinog rođenja – da se ne obrukamo pred Amerikom, odnosno pred Srbijom!

Zadatak se povjeri uzdanicima HDZ za Liku koji su znali kako sa Srbima u Lici, pogotovo s njihovom imovinom, nekretninama i pokretninama… Tesline inovacije u znanosti i ostalim „čarobiranjima“ nisu im bili prioritet. Zadatak je povjeren ginekologu Milinoviću, tada podpredsjedniku Vlade RH, Jurkoviću Županu Ličko-senjske županije i gradonačelniku Gospića – sve poznati „eksperti“ kako za Teslu tako i za odnose sa Srpskom zajednicom u Lici, a i širom Hrvatske.Uglavnom, Vlada ove zemlje krenula je u izgradnju „Tematskog parka Nikola Tesla“ u njegovom rodnom Smiljanu na Valentinovo, 14.02. 2006, kako rekoh – baš na dan zaljubljenih – valjda Srba i Hrvata? Što bi drugo nama Nikola Tesla mogao predstavljati nego „univerzalnu zaljubljenost“!

Dan otvaranja radova dobro je izabran ali gdje su “zaljubljeni”. Na imanju u vlasništvu srpske pravoslavne crkve, ispred rodne kuće Nikole Tesle, podpredsjednik Hrvatskog Sabora, ginekolog Darko Milinović objavljuje početak radova na izgradnji tematskog parka.Veli da će se sve obnoviti uz punu suradnju SPC ali da “postoje još neki detalji” koji se trebaju usaglasiti. Pored njega Župan Milan Jurković, lokalni predstavnici medija, nadstojnica spomen kuće Nikole Tesle, predstavnik izvođača radova, znatan broj gostiju ali nigdje niti jednog predstavnika SPC i zajednice Srba, pa ni koalicijskog parnera u Vladi Ive Sanadera, gospodina Milorada Pupovca. Teško je povjerovati da su samo detalji u pitanju, a još manje da je to sve bezazleni protokolarni propust…Zapamtio sam komentar jednog od gostiju iz grupe ljudi nakon otvorenja: -“izići će na isto, kao i vodovod u Podlapači”.

Tužan početak, što god ova usporedba s Podlapačom značila. Rezultat takve ishitrene reakcije vjerojatno je iznuđena odluka Vlade RH zbog Amerike, koja se pripremala obiljeziti 150 godina rodjenja N.T. – ipak je on građanin Amerike, a troškovi proslave su naši! Kako bi inače Vlada RH odriješila kesu i izvadila 50 miliona kuna u izgradnju parka… trebalo je pokazati i dokazati da je Tesla naš! I bi pokazano. Volio bih znati koliko para je otišlo na “razminiranje” terena za izgradnju „tematskog parka Nikola Tesla“, a naročito koliko je otišlo kome? Predstava je savršeno odigrana, ekipe za razminiranje su samo pokupile table „Pazi mine“, one pobodene netom prije svečanog otvaranja izgradnje parka oko prilaznog puta uz crkvu i rodnu kuću Nikole Tesle. Detalje kmetovi ne vide, kmetovi puše samo „velike istine“!

Nešto kasnije, na povratku u Gospić, tražim zgradu gimnazije koja je nosila ime Nikole Tesle, prije demokratskih promjena. Mnoštvo mladih pred školom. Pitam jednu izdvojenu grupu djevojaka da li znaju kako im se zvala škola prije nego što je postala samo „gimnazija“ – nijedna nije znala. Nije bio veliki ispitni uzorak ali ipak…pred gimnazijom im stoji kameni podest, bez poprsja Nikole Tesle, a istog dana započela je obnova tematskog parka istom čovjeku – par kilometara dalje!Što tek reći o spomeniku Nikoli Tesli, kipara Ivana Meštrovića, koji je bio postavljen u centru Gospića do 1991. ispred hotela “LIKA”, gdje je i miniran od strane onih koji mu upravo grade „tematski park…!

Toliko o iskrenim i dobrim namjerama da se Tesla konačno skrasi i nađe mir u svojoj hrvatskoj domovini – kako to hrvatski dužnosnici vole naglašavati kad spominju genijalnog izumitelja koji se ponosio svojim „srpskim porijeklom i hrvatskom domovinom“!Ne spominjimo ime Nikola Tesla bez razloga, to još nismo zaslužili!! Meštrović učini monument Tesli u bronci, a mi učinimo „štrklju“ u aluminiju, jošte tu kantu posadimo pred rodnu mu kuću na imanju u vlasništvu SPC. Američki ambasador privede suverene uzoritih država, Predsjednika države Hrvatske (Mesića) i Srbije(Tadića) na svečanost obilježavanja 150. godišnjice rođenja američkog državljanina Nikole Tesle.

To mu nije bilo dovoljno nego još tomu privede i Mitropolita SPC za Hrvatsku, Sloveniju i vascele Italije, Jovana, njemu pridruži biskupa Bogovića sve kako bi se braća u Kristu našla u miru i ljubavi, a Tesla samo da tu ljubav blagoslovi – MIR i DOBRO ili da nas sve ovako mizerne spali sa par miliona Volti!

Tekst i fotografije: Igor Galo (preuzeto sa Fejsbuka)