Hrvati mu vikendicu srušili, a dedovinu oteli
Sve pravne bitke za vikendicu miniranu u Vrsima kraj Zadra davnog 4. jula 1992. godine, Gojko Čizmić je izgubio. U višedecenijskoj pravnoj zavrzlami, odvijala su se tri sudska procesa koje je poveo protiv Republike Hrvatske i to: za obnovu minirane kuće na koju mu nije priznato pravo jer 1991. nije bio prijavljen u Vrsima, za naknadu štete nastale uslijed terorističkog akta te zbog nejednakosti pred sudom. No sva tri slučaja, kako sam kaže, rezultirala su samo sudskim troškovima na njegov račun. Čizmić živi u Njemačkoj, u koju se preselio davno prije rata.
S obzirom da ih nije želio platiti, zbog podmirenja sudskih troškova na ime izgubljenih sudskih procesa, nakon prodaje roditeljske kuće u rodnoj mu Gornjoj Kovačici kraj Grubišnog polja na javnoj dražbi 2012. godine, na red za sudsku dražbu došli su i ostaci minirane vikendice u Vrsima, naravno u paketu s vrijednom parcelom na atraktivnoj lokaciji.
Točnije, za troškove od 21.000 kn u izgubljenom sudskom procesu protiv Republike Hrvatske za odštetu zbog minirane kuće u Vrsima vođenom u Zadru, na dražbi mu je prvo prodana imovina u Gornjoj Kovačici. Zbog drugog sudskog procesa protiv Hrvatske, zbog nejednakosti pred sudom i sudskih troškova od samo 5.000 koji su u međuvremenu s kamatama narasli na 11.000 kuna, mogao bi izgubiti i ostatke minirane kuće u Vrsima s vrijednim zemljištem.
Prva dražba bila je zakazana 27. jula, ali je zbog bolesti sutkinje odložena za 1. septembar. No po riječima Gojka Čizmića, o zakazanoj julskoj dražbi sud ga nije obavijestio, niti mu je poslao dokumentaciju s izvršenom procjenom imovine. Osim pravosudnih igrarija i dražbi, Čizmića su zvali i iz Općine Vrsi te su mu saopćili da sam izvoli završiti rušenje ostataka svoje kuće te očisti teren ili će to učiniti oni i poslati mu račun. Naravno, sve to uz zakonsko pokriće i objašnjenje da Čizmićeva minirana kuća kvari turističku sliku naselja Vrsi – Zukve. Gojko Čizmić koji 50 godina živi u Njemačkoj i čiji je državljanin, mogao bi sve probleme koje mu je stvorio hrvatski državni aparat riješiti novcem. Mnogi činovnici uključeni u ovaj proces to vjerojatno i očekuju, ali Čizmiću to kako kaže, ne pada na pamet.
– Izgubio sam djedovinu u Kovačici, ali neću da platim. Penziju sam stekao radeći u Mercedesu i imam toliki novac. Ali to bi mi bilo kao da plaćam dinamit kojim su mi rušili vikendicu – kaže Čizmić koji se nastavlja uporno boriti s kandžama hrvatskog pravosuđa. No priznaje da mu je teže sada nego kad je bio rat.
– Država je dozvolila teroristima da mi u ratu sruše kuću, ali je nisu baš do kraja srušili. Sada u miru, ostatak kuće ruši mi hrvatsko pravosuđe koje završava posao koji nije uspio teroristima. Zločinci su slobodni, a mene, žrtvu rata kažnjavaju. Ovo je još gore jer pravosuđe hoće da na mojoj nesreći zaradi. Da je Državno Odvjetništvo u Zadru uložilo toliko truda u hvatanje terorista koliko u utjerivanje sudskih troškova, svi bi teroristi bili u zatvoru, a ja bih imao od koga da tražim odštetu i pravda bi pobijedila. Ove godine pozvao me komunalni redar Općine Vrsi da ostatke od minirane kuće uklonim. Ja sam kuću napravio i ne namjeravam je rušiti. Neka oni pronađu one koji su minirali kuće pa neka oni očiste. Naravno, znam ime, prezime i adrese ljudi koji su mi srušili kuću, a znaju i ovi u Vrsima. Nekad prije rata, svojim komšijama na moru ugovarao sam goste iz Njemačke, ali te su komšije zakazale kada je meni trebala pomoć i moja je kuća otišla u nepovrat – govori Čizmić. Navodi da je sud vrijednost njegove ukupne imovine u Vrsima procijenio na 166.000 kn, međutim smatra da je realna cijena mnogo veća.
– Smatram da je to sramota za jednu državu koja je članica Evropske Unije i nije zaštitila moju imovinu. U nju sam investirao novac koji sam zaradio u Njemačkoj. Sramota je da sada ono što je ostalo čitavo, umjesto da mi obnove kuću, bude oteto i prodano u bescjenje na dražbi. Interesantna je izjava službenika za obnovu u Zadru koji mi je rekao da nažalost u Hrvatskoj nema zakona po kojemu bih ja mogao dobiti obnovu, ali zato su osigurali nekoliko puteva da im još platim za svoju izgubljenu imovinu – tvrdi Gojko Čizmić koji ističe da ne odustaje od svog prava i pravde.
– U Hrvatsku više ne dolazim. Ne mogu poslije svih podvala i nepravdi. Izgubio sam djedovinu, a od kuće u Vrsima ostale su slike i snimke koje brižljivo čuvam. Ulagao sam godinama prije rata u Hrvatsku, jer je to bila moja domovina, ali sam pogriješio. Nisam ulagao u Srbiju jer mi je ona nepoznata sredina. Moj život je u Njemačkoj. Kada dođem u svoju rodnu Gornju Kovačicu, samo na groblju mogu biti među svojima. Ali hoću da istjeram pravdu na čistac. Hoću još jednom iscrpiti sve pravne lijekove u Hrvatskoj kako bih imao što više materijala pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu. Žalosno je da su se svi ti sudski procesi i javne dražbe moje djedovine odvijali kada je Hrvatska ulazila u članstvo EU. Nepravda i bezakonje su preživjeli – ističe Gojko Čizmić
*Текст је део Пројекта о српској имовини у Федерацији БиХ и Хрватској који је подржала Управа за сарадњу с дијаспором и Србима у региону МСП Владе Србије
