Država koja se plaši Mire Furlan je promašena investicija

Piše: Goran Šarić

Mladen Vojičić Tifa, bivši pjevač Bijelog dugmeta, pod stare se dane preselio u Beograd. Za to se ne bi ni saznalo da ga određeni sarajevski krugovi nisu napali. Pisali su da je izdajnik, pa ih je podsjetio da je on cijeli rat proveo u Sarajevu na bošnjačkoj strani, a ipak je tri puta tamo dobio batine. Zanimljivo da Srbima ne smeta što je u ratu Tifa bio protiv Srba i što je izvođač jedne od najljepših navijačkih pjesama svih vremena „Grbavice, rano ljuta, pritisla me teška tuga“, neslužbene himne navijača Željezničara. Za one koji ne znaju, Grbavica je tokom rata bila u djelu Sarajeva koji su kontrolirali Srbi. Tifa u pjesmi gleda u Grbavicu iz bošnjačkog djela Sarajeva i pati za njom.

Neću osporavati da su Bošnjaci najveće žrtve rata i raspada Jugoslavije. Srbi i Hrvati imaju državu i trećinu, a Bošnjaci imaju trećinu države. Međutim, moram podsjetiti da je Sarajevo nekad bilo najveći srpski grad poslije Beograda, jer je u njemu živjelo više Srba nego u Novom Sadu ili Nišu, a da danas su Srbi u Sarajevu statistička pogreška.

Nikad nisam čuo Srbe da prozivaju Tifu. Nikad nisam čuo Srbe da prozivaju Đorđa Novkovića što je napisao „Danke Deutschland“ jednu od najodvratnijih pjesama iz razdoblja tuđmanizma. U Beogradu je nastupila grupa „Prljavo kazalište“ sa pjesmom „Ruža Hrvatska“. U Beogradu je nekoliko dana arenu punio Dino Merlin, iako je tokom rata davao najgore izjave o Srbima. Ceca u Hrvatsku ne smije iako je tokom rata pjevala „Neću na druga svog, neću protiv naroda svog“.

Meni je drago što je Beograd takav. Nije mi drago što Zagreb nije takav.

Nedavno je preminula Mira Furlan jedna od rijetkih glumica iz bivše Jugoslavije koja u Hollywoodu nije glumila Ruskinje. Sudbina Mire Furlan je paradigma hrvatskog nacionalističkog ludila devedesetih godina. Oduzeli su joj stan, izbacili je iz Hrvatskog narodnog kazališta, pisali feljtone gdje su je proglašavali kurvom i luđakinjom koja mrzi Zagreb (autor je da se ne zaboravi bio novinar Bakalović koji je svoje ime Safet promijenio u Rene) …. Kad je ona tako prolazila, možemo se samo zapitati kakvom su pritisku bili izloženi mali, obični ljudi.

Šta je bio problem sa Mirom Furlan? To što je ostala u Beogradu kad je počeo rat? Pa, živjela je tamo od 1986. Bila je u braku sa Srbinom. Kako bi taj muž bio prihvaćen u Hrvatskoj? Vedrana Rudan je u tolerantnoj Rijeci u to vrijeme otpuštena sa radija samo zato što su mislili da joj je muž Srbin (Rudanica kaže u svom stilu, ljubavnik mi je bio Srbin, ne muž).

Mira Furlan nije bila ideološki ni na jednoj strani. Bila je umjetnica kojoj su te podjele bile strane i nevažne. A čak i da je zauzela neku stranu, u čemu je problem?

Zašto Mira Furlan ili bilo koji drugi čovjek nisu imali pravo biti za opstanak Jugoslavije? Nisu svi ljudi general Željko Sačić kojem je život počeo 1991., a do tada se izjašnjavao kao Jugoslaven. Nije svima život počeo sa dolaskom Tuđmana na vlast i povratkom Gojka Šuška iz ustaške emigracije.

Zašto neki Hrvat nije smio imati projugoslavenske stavove? Netko kome su 45 godina ispirali mozak sa Titom i partijom, netko tko je vjerovao u narodnooslobodilačku borbu (domovinski rat), partizane (hrvatske branitelje)… Zašto su svi 1991. morali odbaciti ono što su cijeli život vjerovali? Zašto ostanak u Jugoslaviji nije bio legitiman politički stav, koji ne mora biti većinski? Nije li logično da se neki nisu tako lako mogli skinuti sa štafete, Dana mladosti, Boška Buhe i 7 neprijateljskih ofenziva?

Zašto uvijek u Hrvatskoj uz pojam Jugoslavija ide pridjev „bivša“? Jel itko kaže „bivša Austro-Ugarska“? Ili „bivši Sovjetski Savez“? Ili „bivše Rimsko carstvo“? Zašto je „Jugoslavija“ u Hrvatskoj i dalje nepristojna riječ?

Kažu iz klero-fašističkih krugova kako je Mira Furlan glumila u Beogradu dok je razaran Dubrovnik. I Semka Sokolović je igrala u humorističnoj seriji „Jel me netko tražio?“ dok je HVO razarao Mostar (koji je drugi najrazoreniji grad iza Vukovara). Dok su Bošnjaci bili zarobljeni u hrvatskim logorima. Dok su hrvatske jedinice u Ahmićima napravile pokolj nad bošnjačkim civilima i među njima zaklali bebu. Sejo se zvao i imao svega nekoliko mjeseci.

Do duše, u isto vrijeme je nekoliko stotina tisuća Bošnjaka bilo u izbjeglištvu u Hrvatskoj, ali i u Srbiji. Sve se može okretati i naštimavati kako nekom paše. Činjenica je da u ratu, kao ni u sexu nema nevinih. Ako ne prestanemo sa međusobnim okrivljavanjem, neće biti kraja mržnji i opet će velike sile iskoristiti naše ludilo da preko nas vodi svoje ratove.

Dr. Ante Mandarić potiče iz ustaške porodice, za vrijeme Jugoslavije je pomagao katoličku crkvu, a ipak je jugonostalgičar i protivnik ustaštva. Kad su ga pitali zašto, odgovorio je: „Moj otac je bio seljak i radnik. Da mu je neko prije 2. svjetskog rata rekao kako će sin jednog seljaka postati doktor, mislio bi da nije normalan.“ Hrvatska i danas parazitira na ruševinama te mrske Jugoslavije.

Više puta sam naglasio da ne zagovaram nikakvu novu Jugoslaviju. Razlike između nas „Jugoslavena“ koliko god bile male, očigledno su dovoljno velike da izazovu krivoproliće (uz impuls izvana). Ali zastupam Jugosferu, carinsku, monetarnu i kulturnu uniju, slobodan protok ljudi, ideja, robe i kapitala i jedan političko-interesni blok. U suprotnom nećemo opstati. Gdje su vakcine Hrvatskoj? Bosna ni ne razmišlja o njima. A oni koji su pokrenuli koronu, neće dozvoliti otvaranje ni granica ni ekonomije ni turizma bez kovid-pasoša. Nema više povratka na staro. Nikad više. Nisu sve ovo radili da bi se vratili na život prije korone.

Koliko su nevažne razlike između Hrvata, Srba, Bošnjaka, pa i drugih naroda u vremenu kad nam ne daju da hodamo bez brnjica. Dolazi vrijeme kad će vam posljednja briga biti brojanje nečijih krvnih zrnaca.

Javio mi se Bošnjak iz Bihaća koji kaže da je protiv Bidena, bez obzira što zna da je ovaj naklonjen Bošnjacima, a ne voli Srbe. Meni je taj Bošnjak sto puta bliži od bilo kojeg Hrvata ili Srbina koji su za Bidena i CNN i N1.

Koja je alternativa? Stepinčeva autokefalna katolička crkva? Hrvatski nacionalizam po modelu HDZ-a i Josipe Rimac? To hrvatstvo koje vam je Tuđman kreirao je potpuni promašaj, ono se ne da reformirati. Treba ga baciti u smeće. Jer ono što je na laži sagrađeno, laž će i odnijeti. Nije ni čudo da bard hrvatskog novinarstva Igor Mandić koji je u Jugoslaviji najglasnije od svih hrvatskih novinara nastupao sa hrvatskih pozicija, sad kaže da je cijela ta ideologija promašaj. Hrvati ne znaju navesti ime jednog hrvatskog plemića koji se borio u Krbavskoj bitci, ali znaju da je za sve kriva „velikosrpska agresija“.

Priča kaže da je habsburški car Franjo Josip okupio najbogatije bankare kad mu je država zapala u financijsku krizu. Tražio je kredite, ali je jedan židovski bankar odbio. Kad ga je car upitao zašto, bankar je odgovorio: „Vi ste uhapsili mog nećaka.“ Na to mu car kaže: „Dobro, oslobodit ćemo ga.“ A bankar odvrati: „Država koja se plaši mog nećaka, nije dobra investicija.“ Država koja se plaši Mire Furlan, nije dobra investicija.