Američki Srbi traže da Majk Đorđević dobije ulicu na Dorćolu
U toku je prikupljanje potpisa za inicijativu da se predloži Skupštini grada Beograda da jedna od ulica u prestonom gradu dobije ime po Miroslavu Majklu Đorđeviću, najvećem srpskom lobisti u svetu
Piše: Marko Lopušina
U toku je prikupljanje potpisa uglednih Srba i Amerikanaca širom sveta radi podrške ideji da pokojni srpski lobista Miroslav Majkl Đorđević iz San Franciska dobije ulicu u svom rodnom gradu Beogradu. Akciju vodi advokatica Dušica Protić iz Njujorka, takođe američka Beograđanska, koja je bila aktivan član Kongresa srpskog ujedinjenja (KSU), nove krovne organizacije u SAD i u srpskoj dijaspori devedesetih godina.
-Majkl je rođen 1936. u Beogradu, gde je završio Prvu mušku gimnaziju i studije na Pravnom fakultetu. Voleo je Beograd i uvek mu se vraćao, gde god da se nalazio u srpskom rasejanju i u svetu – kaže Dušica Protić.
Miroslav Đorđević je bio sin kapetana Jugoslovenske kraljevske vojske Dragoslava Đorđevića, koji je završio 55. klasu Vojne akademije 1930. godine, 37 klasu Više vojne akademije i 17. klasi Generalštambne komande 1941. Dragoslav je sa kraljevskom vojskom uhapšen u Sarajevu i prebačen u nemački logor. Sin Miroslav je živeo sa majkom i kao uspešan sportista bio je član Odbojkaške reprezentacije Srbije.
-Kao reprezentativac emigrirao je tokom turneje državnog tima u Francuskoj. Smestio se u Parizu kod ujaka, advokata Mihajla Stefanovića. Uselio se u SAD 1956. godine, a dobio američko državljanstvoi 1961. Postao je član Republikanske stranke. Bio je aktivan političar, predsednik Odbora za omladinu republikanaca i bankar. Devedesetih kada se otadžbina našla u velikoj krizi Majkl Đorđević je postao najpoznatiji branilac nacionalnih srpskih interesa u Americi. Uz Đorđevića mi američki Srbi smo ušli u Belu kuću, Kongres, Stejt Department čime su naši iseljenici u SAD postali, ne samo uticajan etnički već i politički subjekt u političkom životu Amerike – kaže Gradimir Marković, nekadašnji aktivista KSU u Čikagu.
Osnivač Kongresa srpskog ujedinjenja
Miroslav Majkl Đorđević je prvi osetio novi patriotski uzlet američkih Srba. Stare emigranbtske organizacije iseljenih Srba bile su umorne i spore, a nove doseljenike nije imao ko da okuplja. Miroslav i princ Andrej Karađorđević su sa prijateljima u Klivlendu 1990. osnovali Kongres srpskog ujedinjenja. Funkcionisao je na delegatskom principu, jer je svaka srpska zajednica imala svoj odbor KSU i svog predstavnika u Upravi i na srpskom kongresu. Zasedanja ove krovne organizacija održavala su se u desetak američkih gradova, a kongresi u Klivlendu, Čikagu, Njujorku, Pitsburgu, Los Anđelesu, Torontu.
-Srpske patriote i američki prijatelji kritički su govorili o vašingtonskoj i svetskoj politici prema srpskom narodu i kroz dekleracije i rezolucije iskazivali svoj stav prema antisrpskoj kampanji u svetu. KSU je imao svoju Kancelariju u Vašingtonu, svoje američke prijatelje koji su branili srpske interese u institucijama i medijima SAD. Snaga KSU se vrlo brzo prelila van granica Amerike i KSU je radio u Velikoj Britaniji, Nemačkoj, Francuskoj i Švajcarskoj – kaže Gradimir Marković, čime je srpska dijaspora prvi put počela politički da se ujedinjuje.

Miroslav Đorđević i KSU su 1992. godine izborili svoje mesto i mesto srpske dijaspore u politici i diplomatiji Srbije. Inicirao je okaupljanja srpskih patriota u Sent Andreji radi artikulisanja nacionalne politike. KSU je dao jednog generalnog konzula u Čikagu i direktora Kancelarije za dijasporu Srbije u Beogradu. Đorđević je bio inicijator demokratskih promena u otadžbini. Glavni je pokretač i autor “Srpskog manifesta” 1997. godine.
-Bio je osnivač i predsednik Veća za demokratske promene u SAD i SRJ 1997 godine. Zalagao se za političko, nacionalno i ljudsko izmirenje i preobražaj Srbije. Krajem devedesetih Majkl je predlagan za premijera Jugoslavije sa Milanom Panićem i predlagan od strane srpske opozicije za predsednika Srbije. Bio je autor programa Vlade Srbije za saradnju matice i dijaspore, za pravo glasa dijaspore i izbora delegata za Narodnu skupštinu Srbije iz rasejanja – otkriva Gradimir Marković.
Miroslav Majkl Đorđević je u SAD sarađivao sa Belom kućom i Stejt departmanom, u Kongres je doveo patrijarha Pavla da govori, i da potom obiđe Kliforniju. Amerikanci su srpskog patrijarha proglasili za sveca koji “hoda po morskoj vodi”. U Srbiji Đorđević je sarađivao sa Vukom Draškovićem i Zoranom Đinđićem, ali su ga oni dvostruko razočarali. Prvo, jer su odbili savete o demokratskim promenama iz KSU i drugo jer su pokazali da ih interesuje samo novac Srba iz dijaspore, a ne pamet i srpski glas za demokratiju. Do 2001. godine dopisivao se sa Dobricom Ćosićem, koji nije imao političku moć ni kada je postao predsednik države. Sve je to opisao u memoarima “Decenija iluzija” o srpstvu.
Uvršćen u Enciklopediju srpskog naroda
Majkl Đorđević je često tih teških devedesetih godina dolazio u Beograd. Odsedao bi u hotelu “Moskva” i sa sagovornicima analizirao političku i privrednu situaciju u otadžbini. Planirao je da Kongres srpskog ujedinjenja održi u srpskoj prestonici, ali je odustao posle napada islamista avionima na Njujork i Vašington. Nije bio siguran da može da obezbedi bezbedan let članovima KSU iz Amerike i sveta u Srbiju.
Kao iskreni Srbin Miroslav Đorđević je osnivao Zadužbine „Studenica“ za očuvanje srpske baštine, kulture i razvoj obrazovanja. Zadužbina daje stipendija za školovanje odličnim učenicima i studentima u Beogradu, Banja Luci i Nišu. Bavio se metafizikom, poezijom i politikom. Autor je eseja „Američki biznis i hladni rat“, knjiga „Svet poezije“, „O srećnom životu“ i “Prepiska sa Doricom Ćosićem 1991-1999.” o njihovom angažmanu na razvoju demokratije u Srbiji.
Uvršćen je bio u 46. izdanje enciklopedije „Ko je ko u Americi“ i u “Enciklopediju srpskog naroda”. Dobitnik je Medalje časti ostrva Elis, priznanja useljenicima za značajan doprinos američkom načinu života i Ordena matice. Odrastao je na Dorćolu, a živeo najduže u San Rafaelu, kod San Franciska. Podigao je poslovnu banku i zgradu u Beogradu. Preminuo je u Kaliforniji 2023. godine. Porodica je osnovala Fondaciju za filantropiju, koja dodeljuje godišnju nagradu najboljim srpskim zadužbinarima i tako posthumno produžila aktivnosti najpoznatijem srpskog lobiste u Beogradu i Srbiji.
Dušica Protić, advokatica, ćerka Zorice i Dušana Babića, koja je iz Srbije emigrirala sa porodicom u SAD 1967. godine, član je srpskih organizacija i član Advokatske komore države Njujork. Očekuje da čim zahtev potpišu desetine pristalica Majkla Đorđevića, da će biti predat Skupštini grada Beograda i nadležnoj komisiji za imenovanje da jedna prestonička ulica dobije ime Miroslava Đorđevića, velikog patriote iz Kalifornije.
Naslovna fotografija: Miroslav Majkl Đorđević sa autorom ovog teksta


