Svetlopis Alžira kroz objektiv jednog inženjera
U Muzeju afričke umetnosti, Društvo prijatelja Alžira promovisalo je knjigu „Svetlopisi Alžira: Alžir kroz objektiv jednog inženjera / Empreintes lumineuses d’Algérie : Algérie à travers l’objectif d’un ingénieur“ autorke Milene Antić.
Ova jedinstvena fotomonografija posvećena je Jordanu Antiću, inženjeru geologije preduzeća „Geosonda“, koji je četrnaest godina živeo i radio u Alžiru. Tokom boravka upoznavao je zemlju, njene ljude, gradove i prirodu, beležeći foto-aparatom svakodnevni život i razvoj tadašnjeg Alžira. Njegova kćerka, Milena Antić, pronašla je u porodičnoj arhivi bogatu zbirku fotografija, dokumenata, zapisa, mapa, pisama i poštanskih maraka, koje je digitalizovala i, uz podršku Društva prijatelja Alžira, priredila knjigu trajnog sećanja.

Ovo izdanje predstavlja dragoceno svedočanstvo o jugoslovensko-alžirskom prijateljstvu, saradnji stručnjaka iz Jugoslavije na izgradnji savremenog Alžira, kao i o ličnim iskustvima jedne generacije koja je povezivala dve zemlje.
U ime izdavača obratio se Marko Jelić, predsednik Društva prijatelja Alžira, koji je istakao da zapisano ostaje i da je značajno što je knjiga posvećena običnom čoveku – Jordanu Antiću, zapravo velikom čoveku, koji je doprinosio izgradnji posleratnog Alžira. Društvu prijatelja Alžira predstavlja veliku čast što je iniciralo i doprinelo objavljivanju ove knjige, kao još jednog pečata jugoslovensko-alžirske saradnje. Tom prilikom istakao je da je ova knjiga „jedan od mnogobrojnih bisera na ogrlici srpsko-alžirskog prijateljstva“.

Danilo Milić, ambasador u penziji i afrikanista, podsetio je na istorijske odnose Srbije i Alžira, posebno u periodu pre sticanja alžirske nezavisnosti, kao i na značaj Beograda za alžirsku istoriju – od posredovanja u pregovorima FLN-a i Francuske, preko vojne, medicinske i materijalne pomoći, do podrške Alžiru u Ujedinjenim nacijama i okviru Pokreta nesvrstanih. Kada je Alžir postao nezavisna država i kada je započela izgradnja zemlje, mnogobrojni jugoslovenski stručnjaci boravili su u Alžiru, među njima i Jordan Antić, koji je Alžir doživeo kao svoju drugu domovinu. Tokom boravka stekao je mnogo prijatelja, jedna od njegovih kćerki rođena je u gradu Alžiru, a njegova bogata arhiva svedoči o tome koliko je Alžir ostao važan deo njegovog života i interesovanja.
Branislava Milosavljević, prevodilac, govoreći o Jordanu Antiću, prisetila se njegove vedrine, ljudskosti i topline koju je unosio među ljude. Posebno emotivno obraćanje odnosilo se na uspomene iz Alžira početkom sedamdesetih godina, kada je, kroz jedan spontano zabeležen fotografski trenutak, ostalo sačuvano sećanje na čoveka koji je svojim osmehom i dobrotom ostavio dubok trag među prijateljima i saradnicima. Istaknuto je da fotografija danas predstavlja mnogo više od uspomene – ona svedoči o jednom vremenu, prijateljstvima i snažnim vezama nastalim daleko od domovine.

Autorka knjige Milena Antić zahvalila je svima koji su pomogli da ovo delo bude objavljeno. Istakla je da je rad na knjizi bio izazovan i da je podrazumevao dugogodišnje istraživanje. Tokom rada upoznala je veliki broj zaljubljenika u Alžir. Istraživanje arhivske građe odvelo ju je i u Alžir, gde se susrela sa kvartovima, ulicama, ali i zgradom i stanarima koji su nekada bili komšije i prijatelji njenog oca. Na kraju, zavolela je Alžir, njegove gradove i ljude, koji su njenom ocu pružili gostoprimstvo i bili mu inspiracija da svoje slobodno vreme posveti upoznavanju najveće zemlje Afrike.
Na kraju se prisutnima obratio odlazeći ambasador Alžira, Fatah Mahraz, koji je zahvalio svim prijateljima Alžira koji su doprinosili unapređenju odnosa dve zemlje. Osvrnuo se na tradicionalno prijateljstvo i saradnju Srbije i Alžira još od vremena alžirske borbe za nacionalno oslobođenje. Istakao je da je vreme provedeno u Srbiji brzo prošlo jer se osećao kao kod kuće, da Alžir i Srbija dele iste vrednosti, da imaju sličan mentalitet, kao i da je zavoleo Beograd i Srbiju. Dodao je da će, po povratku u Alžir, ostati još jedan ambasador Srbije i da će Srbiju i prijatelje Alžira nositi u srcu.
Fotografije: Uroš Matović


