U dvorištu ubrao pečurku obima većeg od metra

Sezona berbe pečuraka i dalje traje, a mnogi su od skupljanja gljiva ovog leta lepo zaradili. Ipak, da se najkrupniji komad pronalazi onda kad se najmanje nadate dokazuje primer iz novovaroškog sela Božetići, kada je u dvorištu Ćirovića ubrana džinovska gljiva puhara, sasvim slučajno ugledana prilikom košenja trave.

Iako velikih dimenzija, gljiva puhara izuzetno je laka. Jestiva je samo dok je mlada i bela, posle toga nije za upotrebu. Кad sazri njena unutrašnjost je ispunjena belim prahom, koji se od davnina u narodu upotrebljava kao lek za mnoge bolesti.

„Najviše se koristi da bi se zaustavilo krvarenje. Malo praha se stavi na ranu i ona vrlo brzo zarasta. Međutim ova moja je ubrana pre nego se prirodno osuišila, tako da je ne bih koristio u te svrhe. Neću je baciti, neka ostane u mom domaćinstvu kao jedan suvenir iz naše lepe i nepredvidive prirode”, kaže ovaj domaćin iz Božetića.

Mlade gljive puhare su izrazito bele, dok stariji primerci mogu da poprime žućkastu boju. Proces sazrevanja traje veoma kratko, pa je prava sreća ukoliko je neko pronađe, a Đirovići su očigledno jedni od retkih.

Tekst i foto: RINA

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *