Temeljni ugovori sa verskim zajednicama i kako se donose

Piše: Predrag Savić, advoakt i pisac

Predlog  Temeljnog Ugovor između Crne Gore i SPC,  u centru je  pažnje domaće i strane, obične i stručne javnosti, baš zbog pokušaja bivše parlamentarne crnogorske vlasti da se otmu svetinje i ograniče verske slobode i prava pravoslavnih vernika kroz , sada već  izmenjene,  odredbe Zakon o slobodi vjeroispovesti.

Koplja se lome oko sadržine tog Temeljnog ugovora, mada u skladu sa dostignutim standardima i evropskom i odmaćom praksom tu ne bi trebalo da bude bilo kakvih iznenađenja. SPC jednostavno ne sme  biti diskriminisana,  i temeljnim ugovorom mora dobiti ista prava i obaveze u Crnoj Gori kao i Vatikan i muslimanska verska zajednica, koji  su ranije potpisali takve ugovore.

U nastojanju da  se uredi pravni okvir odnosa između SPC i države Crne Gore, moraju se poštovati  ustavna načela koja se tiču verskih sloboda, odredbe Evropske konvencije o osonovnim pravima i slobodama, praksa Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu, odrebe Zakona oslobodi vjerosipovesti i naravno –  pravna pravila iz kanonskoga prava.

Mora se  poštovati  i višekovno prisustvo SPC, od 1219. godine  iz doba Svetog Save, u Crnoj Gori, kao i važna ulogu koju je SPC imala na istiorijskom, društvenom, kulturnom i obrazovnom polju. Evidentno je da  ne bi trebalo zadirati u oblast međunarodno priznatog načela o odvojenosti vere i države i o slobodi vere.

Ustav Crne Gore • SENAT.meZbog osetljivosti  pitanja  prava svojine nad svetinjama u Temeljnom  ugovoru moraju biti  odredbe koje daju dodtne garancije na nepovredivost imovine SPC, koja nikada ne sme dođe u opasnost da bude „potezom pera“ oteta, prostim preknjižavanjem. Eparhijama i crkveno pravnim licama mora se garantovati  pravo  da  kupuju, poseduju, koristite ili otuđuju pokretna i nepokretna dobra. SPC i njenim eparhijama se  mora garantovati pravo na  sticanje i otuđivanje imovinskih prava, prema odredbama.

U Temeljnom ugovoru moglo bi se  naći i pitanje restitucije imovine SPC, oduzete ili nacionalizovane bez odgovarajuće naknade. U  temeljnom ugovoru sa Vatikanom, predvidjeno je da „radi utvrđivanja nekretnina koje treba prenijeti u crkveno vlasništvo ili adekvatno nadoknaditi, biće ustanovljena mešovita komisija, sastavljena od predstavnika strana“.

U  odredbama Temeljnog  ugovora koje se bave statusnim pitanjima, Crna Gora mora javno priznati pravni subjektivitet SPC, u skladu sa načelima svog Ustava, vaćežim zakonskim rešenjima i kanonskim pravom SPC. Crna Gora tako priznaje i javno pravni subjektivitet  i ustrojstvo svih crkvenih ustanova koje imaju takav pravni subjektivitet u skladu sa odredbama kanonskog prava SPC. Nadležna crkvena vlast ima pravo da osniva, mijenja, ukida ili priznaje crkvena pravna lica prema odredbama kanonskog prava.

Crna Gora mora da jemči eperhijna i njenim pravnim i fizičkim licima slobodu komunikacije i održavanja veza sa Svetim sinodom i Svetim arhijerskim saborom. U temeljnim ugovorima se garantuju vršenja bogosluženja, posebno u delu koji se odnosi na božanski kult, sabornost, organizaciju veroanauke…

Nadležne crkvena vlasti iz eparhija, na čelu sa svojim arhijerejima imaju isključivo pravo da slobodno uređuju sopstveno crkveno ustrojstvo, da osnivaju, mijenjaju i ukidaju crkvene  ustanove i parohije, bogoslovije….

Temeljnim ugovorom se mora  priznati da je SPC nadležna za ckvenu jerehiju, tj. za sva crkvena imenovanja i dodelu crkvenih službi i činova, u skladu sa odredbama kanonskog prava kako episkopa, tako i ostalog sveštenstva  Imenovanje, premeštaj, penzionisanje  i smena pripadnika jerarhije je u isključivoj je nadležnosti SPC. U svim temeljnim ugovorima, obavezno stoji i odredba, da u slučaju sudske istrage protiv pripadnika crkvene jerarhije zbog eventualnih krivičnih dela predviđenih Krivičnim zakonikom, sudske vlasti će o tome prethodno obavestiti nadležne crkvene vlasti.

Crna Gora u skladu sa dostignutim evropskim standarima mora jemči nepovredivost mesta za bogosluženja: crkava, kapela, manastira i ostalih crkvenih prostora.

U ugovoru sa Vatikanom je rečeno da samo „ sa izričitim pristankom crkvene vlasti ta mjesta mogu biti korišćena u druge svrhe“.

U slučajevima održavanja bogosluženja na mestima  van crkvenih objekara(kao u slučaju  litija, hodočašća ili drugih aktivnosti), crkvene vlasti će obavijestiti o tome nadležne  državne vlasti  koje će se pobrinuti da osiguraju javni red i bezbjednost.

Sve moderne  države garantuju da je ispovedna tajna uvek nepovrediva, što na kraju, piše  u  ustavima i krivičnim normama. U temeljnim ugovorima se navode i  neradni dani za  vernike u celoj zemlji. To bi u slučaju  vernika SPC verovatno trebalo da  budi: Badnji dan, Božić i dan poslije Božića,  Veliki petak;  Vaskršnii ponedjeljak;

Pitanje gradnje crkvenih objekata, takodje, se reguliše u u temeljnim ugovorima. SPC mora imati  imati pravo da gradi crkve i crkvene objekte,  da proširuje i preuređuje već postojeće, u skladu sa važećim zakonodavstvom Crne Gore. Eparhiski arhijereji odlučuju o potrebi izgradnje crkvenog objekta na području svoje eparhije, u skladu sa propisima kanonskog prava, i predlažu lokaciju, a nadležne vlasti Crne Gore će prihvatiti njegov predlog, ukoliko ne postoje protivni objektivni razlozi javnog reda.

U skaldu sa  već  postojećim temeljnim  ugovorima,  i ovom bi trebala da budue odredba sledeće sadržine: „Nadležne vlasti u Crnoj Gori neće razmatrati zahteve za izgradnju  crkvenih objekata pod  okriljem SPC, ako ne posotji  pismeni  blagoslov eparhijskog arhijereja“.

SPC  mora biti garantovana sloboda posedovanja, štampanja, izdavanja i distribucije knjiga, novina, časopisa,  radjskih i televizijskih  programa, audio-vizuelnih materijala, kao i bilo koja delatnost povezana sa njenom verskom delatnošću.

Pravilo je, da versko venčanje od trenutka sklapanja ima učinake građan­kog braka prema odredbama domaćeg državnog zakonodavstva ako ugovorne stranke nemaju građanske preprke i ako su ispunjeni zatjevi predviđeni odredbama bračnog i porodičnog zakonodavstva.

Temeljni ugovor izmedju Republike Hrvatske i SPC, koji je potpisao 2002. godine IvicaRačan, kao tadašnji premijer, daje dobar primer kako se reguliše pitanje veronauke. Pravoslavna verska nastava u javnim predškolskim ustanovama izvodi se za decu čiji roditelj odnosno staratelj o tome da pisanu izjavu direktoru predškolske ustanove. Po  tom  ugovoru u Hrvatskoj ,pravoslavna veronauka u javnim osnovnim i srednjim školama izborni je predmet i obavezan za one učenike koji ga izaberu, pa se izvodi pod istim uslovima pod kojima se izvodi nastava ostalih obveznih predmeta.

Školske ustanove će obavijestit nadležnu parohiju o broju prijavljenih kandidata za učenje pravoslavnog vjeronauka .Nastavne planove i programe pravoslavne veronauke za javne osnovne i srednje škole, te program pravoslavnog verskog vaspitanja za javne predškolske ustanove izrađuje i odobrava Sveti arhijerejski sinod, a donosi ih odnosno na njih daje saglasnost ministar prosvjete i športa.Veronaučni udžbenici su školski udžbenici koji su u svemu izjednačeni sa školskim udžbenicima za obvezni predmet, s time da moraju imati odobrenje Svetog arhijerejskog sinoda, što mora biti navedeno u impresumu udžbenika. Pravoslavna veronauka odnosno vjerski odgoj izvode  veroučitelji kojima je episkop izdao ispravu o kanonskom mandatu. Episkop ima pravo svojim dekretom opozvati kanonski mandat za izvođenje  nasatave. Na osnovu  Temeljnog ugovora u  Hrvatskoj , pravoslavne škole s pravom javnosti imaju pravo na primanje novčane nadoknadekako je predviđeno zakonodavstvom Republike Hrvatske.

U temeljnom ugovoru  može biti reči i o kulturnoj i umetničkoj baštini Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori. Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori se moće obavezati  da svojom kulturnom baštinom, omogućujući svima koje zanima da to bogatstvo upoznaju, da se njime koriste i da ga proučavaju.

EVROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA U STRAZBURU - News - Србија
Evropski sud za ljudska prava u Strazburu

Uobičajeno je da svim temeljnim ugovorima bude regulisano  i pitanje duhovnika u vojsci i kaznenopopravnim ustanovama.Obično, osobe zadužene za odnose s verskim zajednicama u Ministarstvu obrane , Ministarstvu pravde (Upravi za izvršenje krivičnih sankcija) i Ministarstvu unutašnjih poslova, u koordinaciji sa  duhovnicima koje odrede arhijerije, osiguravaju će prostor i veme za  bogosluženja i verske akrivnosti za vernike pravoslavne veroispovesti.

U temeljnim ugovorima  postoje i odredbe da bolničke zdravstvene ustanove i ustanove za socijalnu staranje čiji je osnivač država,  moraju osigurati prosotr i uslove za  bogosluženja i zadovoljavanje verskih  potreba. Posebno je  intersatna odredba iz  Temeljnog ugovora SPC i Republike  Hrvatske, o obavezi finasiranja kojja glasi:

„Da bi Srpska pravoslavna crkva u Hrvatskoj mogla na doličan način nastaviti svoje djelovanje na promicanju općeg dobra, Republika Hrvatska će joj mjesečno davati iz godišnjeg državnog proračuna iznos koji odgovara dvjema bruto osnovicama za izračun plaća javnih i državnih službenika i namještenika pomnoženim sa brojem parohija, koliko postoji u Republici Hrvat­skoj na dan stupanja na snagu ovoga Ugovora u skladu sa stavkom 2. ovoga članka.Episkopski savjet Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj će svake godine do 1. studenog dostaviti ovlaštenom državnom uredu popis novih ili ukinutih parohija. U taj popis neće ulaziti parohije koje nemaju stalnog paroha, kao i novoosnovane parohije koje u gradu broje manje od 1500 vjernika, a na selu manje od 500.Sredstva obračunata prema odredbi ovoga članka daju se za namjene označene u odredbi članka 17. stavka 2. Zakona. U novčani iznos, o kojem se govori u stavku 1. ovoga članka, osim troškova za uzdržavanje duhovnika i drugih vjerskih službenika, uključeni su i troškovi izgradnje i uzdržavanje crkav“a, crkvenih zgrada i vjerskih središta koja nisu u popisu kulturnih dobara, te doprinos za karitativnu djelatnost Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj.Kada jedna parohija opslužuje tri ili više parohija iznos iz stavka 1. ovoga članka uvećava se za 25 % za tu parohiju.Iznos iz stavka 1. i 4. ovoga članka i članka 22. ovoga Ugovora dostavljat će se Episkopskom savjetu Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj, odnosno njegovom središnjem fondu.“

Temeljni u ugovor izmedju SPC i Hrvatske stupio je na snagu danom potpisa „ 20. prosinca 2002. godine“. Postoje i primeri da se temeljni ugovoru ratifikuju u parlamentu i tako dignu u rang zakona. To nije obavezna praksa i državama kada nema stabilne parlamentarne većine poput Crne Gore ne bi trabalo težiti  takvkom nepotrebnom riziku da ugovor ne bude ratifikovan.

 

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *