Švedsku sigurnost zamenili lepotom Ojkovice

Vladimir i Dunja Ristanović planirali su život u inostranstvu, posle Amerike i rada na kruzeru odlučili su da se zauvek nastane u Švedskoj, a pre puta u beli svet došli su u Ojkovicu kod Kokinog Broda da napune baterije. Međutim, tu su pronašli svoj mir za ceo život, jer su se u ovaj novovaroški kraj zaljubili na prvi pogled.

„Mene je nešto vuklo da ne idem dalje. Pomisao da moram ustajati ujutru na prevoz ili da radim u nekoj betonskoj zgradi nije me privlačila, počeo sam da tražim posao preko interneta koji mogu raditi onlajn, u tome sam i uspeo. Krenuo sam sa manjim projektima a zatim su se nizali sve veći i veći. Nismo nijednog trenutka seli da popričamo gde će nam biti bolje za život, već nekako spontano sami od sebe ostali smo na ovom parčetu zemlje, na svoj ovoj lepoti, jer se ovde čovek prosto leči i psihički i fizički, nema lepšeg jutra nego ovog novovaroškog“, kazao je za Rinu Vladimir Ristanović.

Mnogi prijatelji su bili ubeđeni da će sa prvim snegom Ristanovići sesti u automobil i vratiti se u Beograd. Ali njihova ljubav prema Ojkovici srušila je sve predrasude, razuverili su sve i opovrgli prediviđanja i ostali da svoju budućnost ostvaruju baš tu.

„Sada smo doživeli da nas svi zovu i pitaju da dođu da deo godišnjeg odmora i odlaska na more potroše baš ovde. Drugari iz Beograda takođe su kupila imanje, imamo još zainteresovanih koji bi ovde kupili parcele,tako da jednostavno kada se ovde malo više vremena provede, svi se zaljube ne samo u prirodu i pogled već ljude i okruženje, koje je drugačije u odnostu na velegrad“, kazala je Dunja.

Foto: RINA

 

„Sarađujem sa stranim klijentima i to za sada funkcioniše savršeno, korona je pokazala da većina takvih poslova može da se radi od kuće i ako se pokažete kao dobar radnik, ne mora šef da vam stoji nad glavom osam sati, već vi sebi organizujete vreme i dosta ste fleksibilniji i sebi i drugima, dosta to lepše izgleda i funkcioniše nego u gradu“, rekao je Vlade.

Kad ne provode vreme za računarom, veoma su aktivni u poslovima na imanju. Ne samo da su pioniri u tome što su već povratnici na selo, već i u načinu uzgoja povrća.

„Kada smo krenuli u sve ovo nismo stigli ni do setve, već druge godine posadili smo četiri kulture, a ove godine imamo tri bašte na kojim planiramo da posadimo preko pedeset kultura raznog povrća. Uzgajanje se razlikuje na nadmorskoj visini na preko 1000 metara, ali učimo kao i svi danas preko interneta, jer uglavnom uputstva postoje za ravničarska područja i toplije krajeve, dok je kod nas do prošle sedmice bio sneg“, dodala je Dunja.

Ovo dvoje mladih ljudi pravi i jedinstvene prirodne proizvode, a sve što su proizveli dosad su i prodali.

Foto: RINA
„Sirupe od koprive i divlje nane koje ima u izobilju, i med od maslačka i sve to što smo stvorili svojim rukama preko interneta prodali smo za sedam dana. Nije tačno da se na selu mora živeti kao pre pedeset godina. Potrebna je samo dobra organizacija, smisleno ući u sve to. Može se i dobro zaraditi jer je korona pokazala da sve što je sa sela – zdravo i organski može se prodati“, dodala je Dunja.

Po dolasku ovih dvoje mladih ljudi doselile su se još dve porodice, a kod Ristanovića je začet i novi život.

„Nadam se da ćemo uspeti da otvorimo školu koja će biti puna đaka, i moja je želja deca pešače do nje tri kilometra peške, tako bi se normalno razvijala a ne da idu automobilima“, priča Dunja.

Foto: RINA

 

Dolazak Dunje i Vladimira najviše je obradovao meštane ovog sela koji umeju da kažu da ih je sam Bog poslao.

„Da vam pošteno kažem ja sam mislio da su ovde biti malo kao turisti, i vratiti se jer malo ko zna koliko su ovde zimski uslovi za život surovi. Međutim, oni su njih je sam Bog poslao da žive ovde. Ovoga mi krsta, stariji sam čovek, Bog im dao kako oni voleli. Sada smo mi kao jedna kuća, moja žena ne istura iz usta njihova imena, brine se više o njima nego o meni“, kaže meštanin.

Do Dunje i Vladimira se stiže šumskim makadamskim putem i to je jedino što im u ovom raju nedostaje, bolji put.

Tekst i fotografije: RINA

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *