Srpski narodni jezik od Like do Drine

Jezik je jedan od bitnih dijelova identiteta svakog čovjeka i naroda. U svom govornom ostvarenju, jezik, ima više oblika: razgovorni, mjesni govor, dijalekt, narječje, standardni jezik, sleng, profesionalni jezik i dr.

Na nivou zavičajnosti, pa tako i ličke, jezični identitet može se posmatrati kao govor svakog mjesta (naselja), koji je opet dio dijalekta, odnosno narječja kojem pripada.

O istočnohercegovačkom-krajiškom dijalektu

U ovom tekstu vas nećemo mnogo opterećivati svim vrstama narječja i dijalekata, već ćemo samo izdvojiti onaj koji je bio nama interesantan, odnosno onaj lički dijalekt koji se prema literaturi smatra za najrašireniji – istočnohercegovačko-krajiški dijalekt.

Istočnohercegovačko-krajiški dijalekt izvorno govore Srbi u istočnoj, južnoj, središnjoj i sjevernoj Lici (Donji Lapac, Srb, Udbina, Korenica, Gračac, Medak, Raduč, Bunić, Visuć, Vrhovine, Vodoteč, Prokike i dr.).

Govori ga i svo srpsko stanovništvo na ostalim područjima Hrvatske (Kordun, Banija, Slavonija), Srbi središnje i sjeverne Bosne, u istočnoj i južnoj Bosni i Hercegovini, zapadnoj Srbiji i sjevernoj Crnoj Gori.

Bogatstvo svake zemlje, nacije, područja dobrim dijelom se ogleda u jeziku i diverzitetu jezičkih kategorija. Ličani, moglo bi se reći, imaju vrlo specifičan dijalekat koji karakterišu izuzetno zanimljive fraze koje se originalno razlikuju od književnog jezika.

Ukoliko ste porijeklom sa već gore pomenutih krajeva značenje ovih riječi neće vam biti strano, no ako niste „preznojićete“ se dok rastumačite šta to koja riječ znači.

Bena, benetina – budala, budaletina

Biljac – teško čupavo zimsko ćebe tkano od grublje debele vune u nekoliko boja (crvena, crna…) Obavezno se spremao za udaju i puno ljubavi se vodilo pod biljcem u dugim ličkim noćima. “Šaren Mate, uzja na te”.

Bocunić – staklena teglica; Bocunić za rakiju – staklena posuda s drškom izvana pokrivena pletenom zaštitom

Bota, botica – grumen, grudva

Brlja – loša rakija, a može i neuredna ženska

Brljeuška – šamar, pljuska

Va(v)jek – uvijek; “vajek skupa, ka tići”.

Verige – metalni lanci zakačeni na gredu u kuhinji iznad ognjišta na koje se kači kotlić

Gra – grah, pasulj

Grko – gorko; “Grko ka pelim”!

Grَota – šteta, a može biti i grijeh; “Grooota je bacati kruv u smeće”.

Guvno – mjesto gdje se vrše žito, s konjima na primjer

Deder – ajde

E…e…e… – da, da…

Est, vala! – uzvik: Pravo kažeš, baš je tako!

E da te? – gdje si, jesi dobar – znak pozdrava

Zabasati – zalutati; “Zabasale mi ovce u strani, moram i ićvratit”.

Zera, zerica – malo; “Dajde mi zericu cukra, šutra ću ti vratiti”.

Jope – opet; “Dobar dan, jope ja”!

Kidati (snijeg) – čistiti duboki snijeg i praviti prtinu

Kiklja – haljina, ženski jednodjelni odjevni pedmet

Klapac, klapčić – dječak, dječačić

Klepka – zvono koje se stavlja ovce. Ovce su imale klepke, krave zvona, a volovi bronze

Klisanje – lička čobanska igra

Kožun – prsluk od ovčije mješine

Kriviti se – plakati; “Krivila bih se od muke crne!“

Larmati – galamiti

Maći-a-o – mali, mala (dijete), maleno

Majka – izraz koji se odmilja upotrebljava za oslovljavanje drage i bliske osobe (ne nužno majke u biološkom smislu, već i drugih osoba sa kojima ste prisni)

Majkan – momčina, delija

Mazdrman – čovjek sirovina

Mraka – opasna osoba, nezgodan čovjek; “Ih Mirko je mraka prava!”

Mrždavci – određen dio u nosu – „smrad me udario u mrždavce“

Naćve – za miješenje kruva, pogače,kurzovnice ili smjesovnice, napravljena od izdubljenog debla kao malo korito.

Nakurnjak – ličke zime su bile nekada jako hladne pa je cura tajno plela i “nakurnjak” za mladoženju i stavljala u škinju sa ruvom (djevojačka oprema) za udaju. Nije poznato da li su postojale standardne mjere za isti.

Nigda njesam – Nikada nisam (bio, vidio…)

Nude – daj, vidi, a može se koristiti i kao izraz čuđenja; “Nude probaj valja li (rakija), saَm sam je peka, ima preko 20 gradi”.

Paljak – kutlača

Parip – konj

Pojata – štala, sjenik

Popara – jednostavno jelo za doručak ili užinu; Priprema: Nadrobiš preškicu (kruh bez germe) i preliješ vrućom vodom koja se prokuvala na masti i dinstanom luku a kojoj možeš dodati začine po volji (crvene paprike, začin C ili Vegeta, papar…), a u stara vremena se stavljala samo so jer drugog nije bilo

Pržina – sitni pijesak

Preša, prešiti, (na)prešit – žurba, žuriti, brzak

Priglavak – dio pletene vunene čarape koji ide na stopalo

Prkno (najčešće golo) – stražnjica

Prznica – čovjek koji se lako uvrijedi

Rubac – marama

Runjav – dlakav

Skorup – kajmak na vrhu prokuhanog mlijeka

Stožina – drvo bez granja oko kojeg se slaže sijeno

Struga – kapija ili ograda

Tratur – lijevak

Treviti – biti, desiti se, sresti nekog; “Baš se trevilo da i ja budem na sajmu ono kad je ..”

Trklja – tanko drvo za vezivanje npr. paradajza a moglo se dobiti i trkljom po leđima

Tronožac – stolica na tri noge

Ćaća – otac

Undak – onda

Usovan/urovan – naopak, neobuzdan

Firanga – zavjesa

Cicvara – tradicionalno jelo koje se priprema za Božić. Pravi se od kukuruznog brašna, masnog kajmaka i mlijeka.

Šajtov – novčanik

Škale – ljestve, merdevine

Šparet – šporet

Šljaka – štap za podbačanje, za ukras ili kao ortopedsko pomagalo

Špijati – špijunirati

Šprulja – dugačka motka; vrlo visok, mršav čovjek (podrugljivo)

Stari lički recept – police

Evo i kako se prave ličke police – jelo od krompira, presječenog napola

Priprema:

Krumpjere (oprane) presiječeš napola, metneš soli na jednu polovicu, pa utrljaš u onu drugu. U vruću pekanu metneš police složene u protvan tako da im je bijela strana odozgo i pečeš dok ne požute. Jedeš vruće, a najbolje da ne guliš ljusku nego onako sve skupa pa jedeš uz slaninu i bijeli luk.

Izvor: Aloonline.ba