Predsednik i pas
Piše: Miroslav Žakula
Čovek i pas. Prijateljstvo veliko, uvek zajedno. Čika je bio presednik Irske. Zove se Majkl Higins. Pregurao osamdesetu, više od deset godina bio je presednik.
Narod ga voli i on voli narod. Živi u dvosobnom stanu sa svojom ženom i svojom kucom. Voli da piše pesme, ljubavne. Piše o ljubavi prema ženama, majci, sestri, suprizi. Piše i pesme o Irskoj.
Svaki dan šeta sa svojom kucom. Nema obezbedjenje! Šeta po parkovima Dablina i svi ga pozdravljaju sa:
„Zdravo Majk!.
On im često pruži ruku, popriča. Voli subotom da ode do svog omiljenog paba, da popije par piva i druži se drugarima iz detinjstva. Inače pre politike bio je profesor na fakultetu.. Omiljen je bio i medju studentima. Na njegovim predavanjima sale su bile krcate. A kad Irska igra neku utakmicu u nekom popularnom sportu obavezno je na tribinama.
Videli smo ga već par puta u nekom od parkova. Sledeći put ću mu prići da se slikam, da imam uspomenu. I nisam odlepitis. Pisao sam već o njemu i pisaću ponovo. Neka vam udje u glavu. Da znate da u svetu ima i presednika koji se ne boje sopstvene senke. Ima presednika kojima ne trebaju telohranitelji. Presednika koji sa kucom čekaju da podignu novac na automatu. Presednika koji sa kucom sedi u bašti kafića…
Zavoleo sam tog simpatičnog deku i uvek se obradujem kada ga vidim.