Pčinjska nošnja i nakit u Americi

Pčinjsku nošnju koju istoričari, kolekcionari i ljubitelji tradicije pokušavaju da sačuvaju od zaborava, karakteriše specifičan nakit od sitnih perli, koji izrađuje svega nekoliko žena u Srbiji, jedna od njih je i Mirjana Nikolić, iz Vranja.

Kaže da joj je to izazov i neka vrsta terapije. Ali, skromnost joj ne dozvoljava da kaže koliko zaista to vešto i dobro radi. Da nije tako ne bi njeni radovi nedavno bili prikazani na modnoj reviji u Vašingtonu.

-Komplet nakita za Pčinjsku nošnju sam radila kolekcionaru Biljani Regan, iz Vašingtona, i posebno mi je zadovoljstvo što je prezentovan u dalekom svetu. Retko zahtevan posao, veliki izazov i spoj tradicije, ali i neke vrste pravila koje je nužno ispoštovati. Radim starom originalnom tehnikom po uzorcima iz muzeja. Lično je to za mene terapija, jer me taj precizan i zahtevan posao opušta – priča nam Mirjana.

ПЧИЊСКИ НАКИТ И У ВАШИНГТОНУ: Врањанка Мирјана Николић чува особености народних ношњи свог краја

Bojan Ristić, koji istražuje tradicionalne nošnje i običaje na terenu, i sam kolekcionar, objašnjava za “Novosti” zbog čega je ovaj nakit toliko osoben i naročit.

-Nošnje iz drugih oblasti u Srbiji nemaju ovakav nakit. Izuzetak je gnjilanski nakit, ali je on simboličan i u mnogo manjoj meri se koristi kao dodatak na nošnji – tvrdi Ristić.

Prema njegovim rečima, pčinjski nakit je autentičan, pre svega po izboru motiva koji se nalaze na njemu, a glavni je romb koji se prikazuje u gotovo svakom komadu nakita uz promenu boja ili veličine. Pčinjski nakit je sveobuhvatan i po vrsti nakita kao i po njegovoj primeni.

-Ogrlice različitih veličina i ukrasa, takozvani ćusteci i belezike, manje ogrlice za vrat, nekoliko vrsta nakita za grudi, kao i nakit za izvođenje običaja Lazarica, izrađuju se u nekoliko tehnika heklanja i mrežastog povezivanja malih plastičnih perlica – kaže Ristić.

Nakit je bio neizostavni deo pčinjske nošnje i nosio se u svakoj prilici. U svakodnevnom odevanju se nosilo manje nakita, a u svečanim prilikama poput porodičnih veselja ili praznika nosila se većina, dok se prilikom Lazaričkog obreda nosio kompletan nakit.

-Trouglovi na nakitu su “gugutke”, detalji slični kokošjim nožicama su “ćustek”, a rade se i takozvane mrežice – priča Mirjana.

U postavci Narodnog muzeja u Vranju nalazi se „Ženska Pčinjska nošnja“, koju čine košulja, futa, jelek, pojas, marama, čarape, dolama, opanci i obilje ukrasa.

Kao važnu karakteristiku ove nošnje iz muzeja izdvajaju nakit od perli, tačnije od “manistri”, koji je heklan, zapravo nizan. Javljaju se mrežice za vrat i grudi. Zanimljivo je da ovaj nakit nije bio specifičan samo kada je reč o ženskoj nošnji, već je zastupljen i u muškoj, najčešće kao lanac za sat.

Izvor: Novosti

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *