Pasta od bundeve Slavičin put u Evropu

Rečima koje je govorila svojoj ćerki – „da joj može kupiti platno, boje i četkicu, ali da sama mora da naslika svoju sliku”, vodila se i sama kroz svoj život. Slavica Orelj smatra da je sve stvar izbora i da će svako od nas napredovati u zavisnosti od sopstvenih mehanizama, ambicija i želje da ostvari svoje zamisli.

Na pitanje Priča sa dušom gde sebe vidi u budućnosti, ova svestrana žena odgovorila je da planira da ostane uspešna, da je uverena da će joj još barem pet ideja pasti na pamet, i da je ova sa pastom od bundeve tek jedna u nizu.

Slavica se bavi i proizvodnjom sadnog materijala, odnosno retkih biljaka koje se gaje bez pesticida i oba posla radi s ljubavlju.

U njenom zelenom raju, čiji je jedan deo na Zvezdari, a drugi u Slancima, razgovaramo o proizvodu koji je prva donela na srpsko tržište i za koji će se tek čuti. Reč je o pasti od bundeve, odnosno rezancima koji se dobijaju od isečenih i osušenih traka bundeve.

Oduvek je smatrala da treba da učimo od naših starih, da se podsetimo kako su oni živeli i da iskoristimo njihovo iskustvo i filozofiju življenja. Tu je našla odgovor na pitanje „ Kako da bundeva traje duže od tri meseca?”

–Ljudi su ranije sušenjem tokom cele godine čuvali onu hranu koju su imali sezonski. Rešila sam da osušim bundevu (jer kada se skuva sirova, pretvori se u kašu), isprobala na više načina, pretražila po internetu i saznala da u jednom hrvatskom selu postoji festival Dani buče (bundeve). Njihovu zelenu bundevu seku na trake i suše prirodnim putem, na suncu. Ceo proces je improvizacija, ali oni to rade za sebe.

Krenula je u potragu za mašinama, ali su cene onih u Italiji bile astronomske. Probala je i sa domaćim majstorima, koji su joj tražili mnogo novca, a da nisu ni znali kako da naprave ono što joj je potrebno. Uz nekoliko eksera i s jednim nožem sama je hrabro krenula u ovaj poduhvat i proizvela prvu pastu.-Kad sam jeodnela na analizu, u laboratoriji su bili oduševljeni i odmah su pitali gde mogu da kupe. Rok trajanja je godinu dana, a proizvod mora da bude spakovan u kesice od prirodnog materijala, od celuloze – objašnjava Slavica.

Njenim brendom po imenu „pompon” najbliži članovi porodice i prijatelji bili su fascinirani, ali kako je vreme odmicalo, okolina je shvatala da tu ima mnogo posla i da, iako deluje slatko i simpatično, to nije nimalo lak preduzetnički poduhvat.

SAM SVOJ GAZDA: Slavica Orelj

–Shvatili smo da je to jedan od razloga što se niko ranije ovoga nije setio. Proizvod je vizuelno veoma atraktivan, ali na njemu ima prilično da se radi. Za kilogram sušene bundeve potrebno je od 25 do 30 kg sveže. Seme može da se proda kao nus proizvod, a pulpu i koru koristim kao đubrivo. Bundeva je puna minerala i vitamina, i zbog toga su joj potrebni kvalitetna zemlja i odličan kompost.

Slavica se sprema za jesenju sezonu, odnosno tromesečni period u kojem će biti bundeve. Sve što je proizvela prošle godine je, po planu, i prodala. Kaže da je u vreme kada nije bila spremna za velike porudžbine, dobijala upite iz Nemačke, ali da zbog količine posla nije mogla da prihvati. Ona nigde ne žuri, jer je svesna svog kvaliteta i novih, zelenih ideja. Objasnila je čitaocima kako u današnje vreme krize biti kreativan i ne razmišljati o problemima, već o novim poslovnim mogućnostima.

–Probleme nećemo rešiti tako što ćemo gledati šta drugi rade, jer ne postoji formula za rešavanje problema. Svako to mora da uradi za sebe. Slično je i sa idejama. Ona nije u tuđoj glavi, već u vašoj. Moje ambicije su proizvodnja zdrave hrane i ambicija za preživljavanjem, odnosno za zaradom novca. Ideja mi ne dođe kad sednem i krenem o njoj da razmišljam, već naleti onda kada o tome ne razmišljam. Da biste uspeli, veoma je bitno da se ne bavite dnevnom politikom, dnevnim aktuelnostima, trivijalnim stvarima, komšijama i nečim što je nebitno za vaš život. Bavite se sobom i svojim životom, pravite ideje, imajte planove, slušajte sebe i svoje želje, pitajte se šta želite i gde sebe vidite za pet godina. Ja sebe vidim i dalje kao uspešnu ženu, koja se bavi biljkama, i koja ima još veću kolekciju nego sada. Vidim sebe kako organizujem proizvodnju paste od bundeve i vidim kamione koji ovde dolaze po robu i isporučuju je u inostranstvo – ispričala je Slavica.

Tekst i foto : Nenad Blagojević (www.pricesadusom.com)

 

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *