Komšija iz Dubrovnika

Piše: Dragan R. Kovač

Sa završetkom zadnjeg rata, u osiromašenom Gradu, aktuelnu hercegovačku izreku:„Važno je biti!”, po kojoj se do tada živjelo i radilo, polako je zamijenila nova:„Važno je imati!”. Doktori su među prvima pozdravili taj novi lifestyle, jer, zaboga, nije nas sve jedna majka rodila, niti smo svi isti, a samim tim i ne vrijedimo podjednako, pa je, eto, došlo vrijeme da se ta razlika napokon i unovči! Doktor je svugdje u svijetu doktor, i nije se onda čuditi što ljudi u bijelim mantilima na zapadu imaju platu i do deset hiljada njemačkih maraka, a njihove cijenjene kolege u krševitoj Hercegovini treba da gledaju kako se dojučerašnja fukara bogati švercom akcizne robe, ulaskom u politiku, ili prebacivanjem bijelog praha starim turskim drumom i davno zaraslim prečicama.

Mnogi vlasnici dragocjene titule, koja se označava sa samo dva dobro poznata slova, „d” i „r”, odmah su zagazili u političke vode, jer im je bilo najjednostavnije da svoje dojučerašnje pacijente upregnu u kola kao birače na izborima, koji se na ovim prostorima, hvala Bogu, dešavaju svake dvije godine, a nekada i češće. Svakako da su najbolje prolazili psihijatri i pedijatri — o hirurzima da se i ne govori, a bogami i o ginekolozima. Oni, Hipokratovi sljedbenici, manje elokventni i neskloni medijskom eksponiranju, ali odlučni i pragmatični, počeli su da se bave trgovinom i da otvaraju apoteke, ali i prodavnice, ili bar kioske, registrovane na ženu, brata, kuma… I konačno, oni najhrabriji i najpošteniji, počeli su da se bave privatnom praksom, ali nipošto nisu napuštali svoj državni posao u bolnicama i registrovali ordinacije, već su radili „na crno” u svojim stanovima, iznajmljenim poslovnim prostorima, ili čak poslijepodne, na matičnim radnim mjestima, pri čemu su dio zarade ustupali ustanovi.

I naš stari poznanik, doktor K, pored napornih dnevno-noćnih dežurstava u službi za hitnu medicinsku pomoć, otisnuo se i u privatne vode — tražio je hljeba preko pogače! Istina, taj njegov privatluk je bio teško uočljiv, jer uopšte nije imao opremljenu ordinaciju, ma nije imao nikakvu, već se mudro dosjetio da poput majstora za sitne stambene popravke, i on diskretno obavlja kućne posjete na telefonski poziv! Da bude u trendu i „pojatari” za sitne pare! Treba biti pošten pa reći da mu niko od kolega nije ni zavidio na tome poslu, koji je podrazumijevao i spavanje pored mobilnog telefona, a pozivi su se vrlo često dešavali baš poslije pola noći, najčešće iz udaljenih sela i po nevremenu.

Doktor K je „Pod platanima” često tvrdio da bi u nekim situacijama sam rađe platio samo da ne ide u kućnu posjetu, ali kad se jednom uhvatiš u kolo onda moraš igrati i ako ti se ne igra… Privatni biznis je to…

***
Poziv za kućnu posjetu je uslijedio upravo poslije ručka, kada je doktor K. legao da odrijema. Zvali su ga, kao i prije nekoliko dana, iz Motela „Ponornica”, zbog pacijenta sa strane kome je „uštuklo”, pa ne može da se pokrene. Prava poslastica! Čista lova! Injekcija protiv bolova, možda još jedna protiv upale i: „Hvala lijepo – molim lijepo!”.

Šezdeset petogodišnji pacijent Liberko iz Dubrovnika, ležao je postranice sa bolnim izrazom na licu. Bio je to krupan i ugojen čovjek, visine od oko metar i devedeset centimetara, preplanulog lica, sa izraženim zaliscima i za njegovu dob dužom sijedom kosom, češljanom prema pozadi u srednjovjekovnu frizuru. Na kraju, moržovski bijeli brkovi su finalizirali njegov specifičan portret. Pored njega je na stolici sjedila, i rukom ga gladila po dlakavim leđima, vrlo mlada žena, očito, djevojka za pratnju. Bila je lijepo građena i provokativno obučena, i nije trebalo biti puno pametan pa zaključiti kako je gospara Liberka uštuklo u leđima, koga je doktor K odmah prepoznao, iako ga nikada nije vidio uživo…

Prilikom jednog boravka u Herceg Novom, negdje po okončanju rata, doktor K. je na programu dubrovačkog televizijskog kanala Porporela, koji se solidno hvatao i u gradu podno Savine, vidio tog istog čovjeka kako agituje sa govornice „HZD”-a, na jednom predizbornom skupu. Još je pamtio neke od plamtećih šovinističkih replika, koje je zajapureni domoljub izgovarao u mikrofon, prijeteći prstom u pravcu Srđa i prskajući pljuvačkom iz usta. Skoro da je mogao ponoviti neke od tih rečenica koje su mu se duboko urezale u svijest:

– … i neka im više nikada ne padne na pamet da dođu, ma ne da dođu, već da siđu, da šljegnu u ovaj svijetli grad, da pogane naše čisto more svojim usranim gaćama, i da zagađuju naše plaže otpacima od hljeba, pašteta i pomidora, ne trebaju nam ni njihove prljave pare, neka ih troše tamo… – aplauz, uz burno odobravanje i klicanje ga je prekinuo, a on je ozbiljnog lika vizionarski pogledao po uzavreloj masi, malo sačekao, pa nastavio:

– Pozivam sve vas, koji živite u ovoj Dubravi, a „HZD” vam je na srcu, da više nikada, zapamtite, ni-ka-da, i ni po koju cijenu, ne pređete granicu na Brgatu, pa taman da vas tamo u srbočetničkim jazbinama čekaju zlatni dukati i vapaji za oproštaj… Ne zaboravite šta je rekao grobar bivše države, naš Stipe, kada je doplovio u opkoljeni grad: „Hijene, iza onog brda su hijene!”. A naš pokojni predsjednik – da je sretan što mu žena nije Srpkinja. Neka vam te njihove rečenice budu zvijezde vodilje!…

Doktor K. je obavio pregled i pacijentu aplicirao dvije injekcije. Rekao mu je da će bol popustiti za 30 do 60 minuta, te da će moći sam odvesti auto u Dubrovnik. Preporučio mu je da sutra posjeti svog porodičnog doktora… Dok je obavljao pregled i davao terapiju, ćaskao je sa pacijentom:

– Dolazite u Grad, često? Vidim, Vaš džip je pun kupljene robe! Kod nas je sve znatno jeftinije, nego kod vas!

– Ma spas, moj gospar doktore! Mi iz Dubrovnika blagosiljamo ovaj vaš „Intereks”. Eto, ja sam danas kupio i dvije gume za džipa te promijenio ulje u motoru. Bio sam i kod dentista, naručen sam za idući vikend, kod vas su njihove usluge i do tri puta jeftinije. Dobro, i vi dolazite doli kod nas, da se kupate i uživate. Neka, moramo se pomagat, ljudi smo. Susjedi. Vi to lijepo kažete – komšiluk. Gospe ti, nekada ti je važniji prvi susjed, hoću reć komšija, od rođenog brata koji je daleko… e!

– Ma, mi iz Grada smo, gospar Liberko, paradajz turisti, bogami ćemo vam, ako šljegnemo dolje, zapoganiti plaže našim otpacima od hljeba, pašteta i pomidora – nije izdržao doktor K, da ga onako usput ne pecne za njegove riječi izgovorene ranije iza stranačke govornice.

Dubrovčanin je doktora prostrijelio oštrim pogledom, ali nije rekao ništa. Bilo je očito da je njihov razgovor završen:

– Koliko sam dužan?

– Kao i ostali – odgovorio je doktor K. i rekao iznos.

Pomišljao je kako bi trebalo da mu naplati više, s obzirom na skupo motelsko uživanje u „piletini” koju je ovaj kadar sebi priuštiti, a i zbog činjenice da se radi o ostrašćenom šovinisti. Ipak, nije! Ispoštovao ga je kao pacijenta, koji je tražio njegovu pomoć.

Gospar Liberko se povukao u sebe poslije onog doktorovog peckanja, i nije bio galantan. Platio je tačan iznos, upotrijebivši i metalni sitniš…

***
Petnaest dana poslije pomenutog događaja, baš u prvomračje, na vrata stana doktora K. pozvonio je policijski inspektor Vladimir, sa svojim pomoćnikom. Iako se vidjelo da mu je neprijatno, zauzeo je profesionalan gard i zamolio doktora da pođe sa njim u policijsku stanicu, da bi po nalogu okružnog tužioca bio ispitan u vezi sa neovlaštenim pružanjem medicinskih usluga. Krivični zakon Bosne i Hercegovine, član …

– Ma, kakvo neovlašteno pružanje medicinskih usluga!? Odem u poneku kućnu posjetu, to je sve! Što ne hapsite ove bolničke specijaliste i stomatologe, koji poslije radnog vremena ordiniraju u luksuznim privatnim ordinacijama, čak im i profesori iz Beograda dolaze kao gostujući ljekari! Našli ste mene!…

– Doktore K, vrlo mi je neprijatno! To što govorite nama je veoma dobro poznato. Osim toga, liječili ste mi i oca i majku, pa Vam naša porodica duguje zahvalnost! Ali, shvatite i moj položaj, prijava protiv Vas je stigla preko ambasade druge države!

– Kakve sad ambasade!? Iz koje države!?

– Preko Ambasade Republike Hrvatske u Sarajevu, a prijavljeni ste iz Dubrovnika. Mislim… da ćete imati problema! (2015).

Izvor: Trebinjelive

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *