Grkinja poklonila Srbiji parcelu na kojoj su sahranjeni srpski vojnici

Grkinju Doru Kefaloniti otac je pre smrti zavetovao da njihovo imanje od nešto više od 12 ari, kod mesta Analipsi, na Krfu, pokloni državi Srbiji jer se na njemu, kako je tvrdio, nalazi neobeleženo srpsko groblje!

Analipsi se nalazi između Dasie i Ipsosa i tu su, za vreme Prvog svetskog rata, posle albanske golgote, podignuti logori Moravske divizije srpske vojske, ali i prihvatilište za srpske civile.

-Gospođa Kefaloniti obratila nam se sa željom da pokloni zemljište, o kojoj smo još prošle godine obavestili Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja, pa je tadašnja ministarka Darija Kisić dolazila da obiđe lokaciju – kaže za “Novosti” Željko Popović, predsednik Krfskog društva grčko-srpskog prijateljstva. – Prema tvrdnjama njenog oca, nikada nije izvršena ekshumacija, niti postoji bilo kakvo obeležje, a očev zavet je bio da se imanje, vredno oko 80.000 evra, pokloni Srbiji, da bi ona tu postavila spomen obeležje stradalim srpskim vojnicima.

Meštani Analipsija i okoline, prema Popovićevim rečima, tvrde da je deo srpskih vojnika sahranjen na mesnom groblju, ali je mnogo veći broj njih pokopan van groblja, na privatnom zemljištu. I nije Analipsi po tome izuzetak. Postoji još nekoliko lokacija na Krfu za koje se sumnja da bi mogle biti neobeležena srpska groblja.

-Kažu da su srpski vojnici sahranjivani na privatnim imanjima, a seljani su verovatno sami sklanjali krstove, u strahu da im zemlja, od koje žive i gde gaje maslinjake, ne bude oduzeta – objašnjava Popović.

On dodaje da je Budimir Švabić, 1921. godine, napravio jedan od najopsežnijih spiskova stradalih Srba sa 40.000 imena, ali da je sa groblja u Analipsiju popisano samo šestoro njih. Oni pokopani van njega nisu se našli na toj listi.

Vojna muzika sa Pantokratora

Da li oni zaista počivaju na placu Dore Kefaloniti trebalo bi da otkriju stručnjaci Zavoda za zaštitu spomenika kulture, čiji se dolazak očekuje i koji će uraditi sondažu terena.

-Meštani još pričaju da je negde u okolini sahranjen i ceo srpski vojni orkestar, sve sa instrumentima. Da li je mit ili legenda, takođe će pokazati istraživanja terena, ali zanimljivo je da se mnogi kunu kako se noću, kada dune vetar sa planine Pantokrator, čuje vojna muzika – priča Popović.

Dodaje i da bi trebalo proveriti i plac kod mesta Mesongi, gde su bili logori Šumadijske divizije, kao i nekadašnju lokaciju kampa Trinaeste drinske divizije, u mestu Agios Mateos. Tu su kod crkve Svete Marine sahranjeni prvi srpski ratnici, a služba je održana u ovoj crkvi. Meštani kažu da se na tim lokacijama nalaze neobeležena srpska groblja, baš kao i kod sela Episkopijana, gde je bila stacionirana Timočka divizija.

Upravo kod Episkopijane nalazi se, kaže Popović, prava njiva Janisa Janulisa, grčkog seljaka poznatog kao srpskog dobrotvora. Janulisovi su dali njivu za vojni logor, u kom će se ljudi oporavljati posle prelaska kroz surove albanske planine. Od iscrpljenosti i bolesti, tu je umrlo 560 vojnika, koji su kasnije ekshumirani i njihovi ostaci preneti su na ostrvo Vido. Janis i njegovi naslednici nikada više, iz poštovanja, nisu obrađivali tu njivu, a ovaj humani grčki seljak imao je običaj da kaže kako je “to sveto mesto”, na kom “stoluju duše umrlih, hrabrih ratnika”. Jednom je na njivu neko pustio stado ovaca koje su posle toga sve – poumirale.

Preživeli vojnici su na Janulisovom imanju, pod maslinama, podigli spomenik preminulim drinskim saborcima. Spomenik je, 1916. godine, izradio Mihailo Milovanović, ratni slikar Vrhovne komande srpske vojske, a svečano ga je otkrio 17. maja vrhovni komandant, regent Aleksandar Karađorđević.

-Bez obzira da li će na svim ovim lokacijama biti pronađeni posmrtni ostaci srpskih vojnika, država Srbija bi trebalo što pre da preuzme imanje od gospođe Kefaloniti, jer je žena u izvesnim godinama, i da na tom mestu podigne spomenik u slavu srpskim borcima – smatra Popović.

Bratimljenje sa Agios Mateosom

U centru sela Agios Mateos, pored crkve, Društvo za negovanje tradicija oslobodilačkih ratova Srbije, 1993. godine postavio je spomen bistu Janisu Janulisu. Mačvanski Prnjavor, zavičaj pripadnika Drinske divizije, gde su počinjeni neki od najgorih austrougarskih zločina nad civilima 1914, i Agios Mateos potpisali su devedesetih godina povelju o bratimljenju, a Niš je u opštini Pantelej, 2010.godine, jednoj ulici dao Janulisovo ime, a ulicu je dobio i u Beogradu. Njegov unuk Hristos proglašen je za počasnog građanina opštine.

Izvor: Novosti

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *