Bez ruke i oka Duško se bori da prehrani sinove

Piše: Ljubinko Đurić

U Šešlijama, 19 kilometara od Doboja, u kući koju im je za 20 hiljada maraka kupila prije šest mjeseci Vlada RS, živi porodica Stojanović, izbjegla tokom ratnog sukoba iz Gostovića kod Zavidovićima. Duško (1974) је teški invalid bez jedne ruke i oka, а sa njim su sinovi desetogodišnji Dragan i godinu dana mlađi Dario. Majka dječaka iz Vozuće napustila je muža i sinove i nakon što se razbolela preselila se kod svojih bližnjih u Kotorskom.

Otac Duško prehranjuje porodicu nadnicom u šumi sa konjima i radom motornom testerom. Posjetili smo ih i prvo što su nam se pohvalili je da je skromna kuća, kupljena od mještanina, koji radi u inostranstvu, prepisana na njih, ali da su potrebna još značajna ulaganja na vanjskom dijelu kuće i kompletnog krova.

-Grad Doboj je donio odluku o sufinansiranju i izdvajanju 30 hiljada maraka, od čega je 20 hiljada dio koji je izdvojila Vlada RS i oni su svoj dio uplatili, koliko je kuća i plaćena. Deset hiljada maraka još čekam od Grada kako bih zamijenio dotrajali klrov i izmalterisao kuću izvana – rekao nam je Duško, kojeg smo zatekli ispred kuće u pripremanju ogreva za zimu sa sinom Draganom.

Sa motornom testerom u jednoj ruci, jer je drugu, kao i jedno oko, izgubio nesretnim slučajem u ratu. Prvobitno dodjeljenu invalidninu su mu kasnijom revizijom zbog samoranjavanja ukinuli i od ličnih primanja ima svega 90 maraka naknade za tuđu njegu i pomoć.

-Od jula prošle godine dobijam i dječiji dodatak za sinove i 200 maraka od Centra za socijani rad kao samohrani otac, jer nas je supruga prije pet godina razoljevši se napustila i nalazi se kod rodbine u susjednom Kotorsku – veli nam Duško.

Na pitanje kako je uspio da nakon kupovine kuće prilično uredi njenu unutrašnjost, renovira kupatilo, uredi sobicu za djecu i kupi namještaj, kaže da je za to zahvalan srpskom članu predsjedništva Miloradu Dodiku.

-Nećete vjerovati, poslao nam je u koverti do obližnjeg restorana u Šešlijama deset hiljada maraka i iskosristili smo to za te radove i namještaj, započeo gradnju pomoćnog objekta. U njega planiram da smjestim dva svoja konja sa kojima nadničim u šumi, jer su mi oni još u improvizovanoj štali kod kuće koju smo do skora koristili.

Podsjetimo, Duško je tokom ratnog sukoba u BiH izbjegao iz Gostovića kod Zavidovića. Jedan brat mu je poginuo kao borac Vojske Republike Srpske, prije dvije godine premninuo mu je najstariji brat, a još sedmoro braće i sestara rasuto je od Republike Srspke, Srbije, i daleko preko okeana.

Priču o porodici Duška Stojanovića medji su objavili još prošle godine. Tada je on ispričao da, posle odlaska supruge, večera tek kad sinovi ne mogu više da jedu.

-Ta­ko sam na­vi­kao da ne bi nji­ma ne­dos­ta­ja­lo hra­ne, ali i kad fa­li, ja po­zaj­mim i ku­pim pa vratim kad ne­što za­ra­dim – ispričao je tada Duško svokju tužnu priču.

U tro­šnoj tuđoj kući nije imao ku­pa­ti­lo ni­ti pra­vi pod, a i krov im je pro­kiš­nja­vao. Međutim, uprkos to­me, nje­go­vi si­no­vi su, kao i sada, bili čis­ti, ure­dno obučeni, a on je svakodnevno išao u šumu iako je teški invalid. Jednom rukom radi sa motornom testerom i upreže konje.

Duško je uporno odbijao po­nude da dje­ca bu­du zbri­nu­ta na od­go­va­ra­jući način, smatrajući da svo­jim si­no­vi­ma može obe­zbi­je­di­ti sve što bu­de mo­gao i da im lju­ba­vi neće ne­dos­ta­ja­ti.

-I sada sam uvjerem da moja djeca neće biti socijalni slučajevi kada odrastu, pa sada zajedno nas trojica maštamo da u započetom pomoćnom objektu, osim dijela za dva konja, napravimo i dio u kojem ćemo  toviti telad i svinje i od toga oni živjeti kada porastu – rekao nam je na kraju Duško.

 

Stigla pomoć u hrani

Duško Stojanović nam kaže da se kućanskih poslova ne stidi nijedan od njih trojice, prihvativši se pranja sudova čim smo ušli u kuću. U vrijeme našeg dolaska posjetili su ga i iz Organizacije amputiraca regije Doboj UDAS, donijevši mu dva paketa osnovnih prehrambenih namirnica.

-Pokušaćemo da predložimo preko Fonda za profesionalnu rehabilitaciju da Duška uvrstimo u program pomoći kroz obezbeđenje traženih životinja za tov – rekao je koordinator UDAS-a Zoran Panić, rekavši nam da su pakete obezbijedili ITF iz Slovenije i Republika Koreja.

Naslovna fotografija: Oraganizacija amputiraca donela je Stojanovićima hranu