Tuzla bez Srba, zločinci bez kazne

Knjiga „Sistematski zločini za etničko čišćenje tuzlanskih Srba“, čija je pomocija održana u Beogradu, razotkriva kako su medijskim lažima minimizirani zločini u „Tuzlankoj koloni“ i „Tuzlanskoj kapiji“, a ovaj „jugoslovenski“ grad otao bez našeg naroda   

U Beogradu je danas promovisna knjiga „Sistematski zločini za etničko čišćenje tuzlanskih Srba“ desetorice autora, koja razotkriva kako je perfidna medijska zloupotreba dva teška zločina – masakriranje pripadnika JNA 15. maja 1992. godine u „Tuzlanskoj koloni“ i teroristički napad na „Tuzlanskoj kapiji“ 25. maja 1995. godine doprinijela da taj grad ostane bez Srba, a ti masovni zločini ostanu bez kazne.

Jedan od autora Zoran Vučinić izjavio je na promociji u Udruženju novinara Srbije /UNS/ da je napad na „Tuzlansku kolonu“ i vojnike JNA u stvari bio „akt agresije BiH na SR Jugoslaviju /SRJ/“.

„Postavilo se pitanje – kome pripada vojska koja se zatekla u BiH? Čija je to bila vojska? Ona nikome pravno više nije pripadala. I sve se tako dešavalo do 26. aprila 1992. godine, kada je došlo do sastanka predstavnika SRJ, koja je već formirana“, rekao je Vučinić i dodao da je potom u Skoplju postignut dogovor o mirnom povlačenju pripadnika JNA sa teritorije BiH.

Prema njegovim riječima, na osnovu tog sporazuma, za koji postoje transkripti, Beograd je naredio povlačenje tih snaga, a Sarajevo donijelo odluku o sprovođenju tog dogovora i mirnom povlačenju vojnika JNA.

„Prema sporazumu iz Skoplja, JNA je imala rok do 19. maja da napusti teritoriju BiH. Nakon toga ta oružana sila postala je strana vojska“, rekao je on.

Vučinić je rekao da je Sarajevu, međutim, bila važna ratna opcija, da se konačno obračunaju sa srpskim faktorom.

„Napad na `Tuzlansku kolonu` vidim kao dio ratnog projekta Sarajeva, odnosno muslimansko-hrvatske koalicije, na pripadnike te vojske SRJ. Znači tu je napadnuta SRJ, napadom na njenu vojsku koja je takav status dobila dogovorom u Skoplju“, rekao je on.

Publicista Dušan Milovanović (na slici desno) istakao je da je propaganda dovela do toga da se i danas ne uzimaju u obzir činjenice o ratnim dešavanjima u Tuzli i upozorio da će srpska strana, ukoliko ne bude insistirala na promovisanju istine što je cilj i knjige „Sistematski zločini za etničko čišćenje tuzlanskih Srba“, vjerovatno biti dovedena u poziciju da se sutra pita šta će biti sa njom.

„Je li medijski rat nešto u čemu smo mi unapred razoružani, jer ne znamo i ne umemo ili nećemo da lažemo? Da li je moguće da, kada je u pitanju Tuzla sve što je privid i podvala negira i dan-danas i džaba činjenice, argumenti i podaci? Uz podršku belosvetskog i ostalog propagandnog aparata stvari su ovde gde jesu i mi, ako ne budemo uradili ono što smo pokušali ovom knjigom verovatno smo dovedeni u poziciju da se sutra pitamo šta će biti sa nama“, naglasio je Milovanović.

Demograf Stevo Pašalić naveo je da su u Tuzli prije rata bila 324 naselja, da su Srbi bili većina u njih 36, a da je, prema popisu stanovništva iz 1991. godine, koji ima mnogo nedostataka, na području tuzlanske regije živjelo ukupno 484.500 stanovnika. On je napomenuo da je na području tuzlanske regije bilo 83.000 Srba, a Tuzle oko 20.000.

„Tuzla je ovdje značajna jer je bilo oko 20.000 Srba. Nešto malo više bilo je Jugoslovena i zato je Tuzla slovila kao jugoslovenski grad, kao i moja Zenica, a u ratu su pokazali najveći ekstremizam“, rekao je Pašalić.

On kaže da je u svom ekspertskom izvještaju koji je predočen Hagu naveo da je na području tuzlanske regije uništeno 50 naselja, a da su Srbi protjerani iz 88 gdje su bili ili većina ili manjina, te da su postojala brojna stratišta i logori.

„Iznijeli smo podatke o etničkom čišćenju, o logorima. Logorima smo nazivali sva mjesta gdje su zatvarani civili. Tuzla je imala 16 logora kao grad“, rekao je on.

Mlađen Cicović, šef Predstavništva Republike Srpske u Srbiji, koje je finansijski i organizaciono podržalo promociju, rekao je da je današnji događaj izuzetno važan jer će doprinijeti da istina i pravda dođe na mjesto koje joj pripada i predstavlja značajan doprinos kulturi sjećanja.

On je naglasio da poseban značaj knjige čini to što, pokazujući sve srpsko stradanje, svih deset autora poštuju i žrtve na drugoj strani, ne želeći da ih umanje.

„Poštujući prošlost, znaćemo na najbolji način definisati našu budućnost. Srpski narod treba da bude ponosan na svoju prošlost jer je uvijek bio na strani istine i pravde, a borio se protiv svih pošasti koje su nanosile zlo ljudskom rodu“, rekao je Cicović.

On je istakao da će Srbi, njegovanjem kulture sjećanja najbolje uticati na budućnost i doprinijeti da se ovakvi zločini više ne ponavljaju. Izdavači knjige „Sistematski zločini za etničko čišćenje tuzlanskih Srba“ su Zavičajno udruženje Tuzlaka iz Bijeljine i „Narodna prosveta“ iz Beograda. Autori knjige su Milan Bekan, Luka Nikolić, Vitomir Pavlović, Ostoja Minić, Dušan Milovanović, Zoran Vučinić, Pero Spasojević, Jovo Bajić, pukovnik Branislav Glušica i Stevo Pašalić.

 

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *