Srbi su narod šampiona
Piše: Goran ŠarićPonovno su Srbi zlatni standard za ostale narode na Balkanu. Ne bježeći od toga da ni Srbi odavno nisu što su bili i da nikad nisu bili gori nego što su danas, opet su za sve ostale balkanske narode nedostižni. Dva događaja vraćaju vjeruju u srpski viteški kod i u srpski duhovni hod.
Prvi je što naš najveći boksač svih vremena, Hrvat rođen u Hrvatskoj, Mate Parlov, dobiva ulicu u Beogradu. U onom nacionalističkom ludilu koje je treslo Hrvatsku devedesetih Parlov je običavao govoriti: „Ja sam svjetski prvak, ne mogu biti nacionalist.“
Ova vijest me posebno raduje jer Vesić da bi oprao svoju prošlost i kupio neki poen kod pronacionalnog biračkog tijela briše ulice sa hrvatskim nazivima u Beogradu. To je sramotno. I Beograd je svjetski prvak. Beograd je dovoljno velik za ulice sa hrvatskim imenima. U cijeloj Hrvatskoj nema mjesta za jednu srpsku ulicu (do duše nađe se po neka ulica nazvana po Srbinu, pogotovo ako ga smatraju Hrvatom), a u Beogradu ima mjesta za preko 100 ulica sa hrvatskim nazivima.
Drugo, što me je posebno dirnulo, sa koliko poštovanja se Srbija oprašta od Muamera Zukorlića. Zamislite sličnu situaciju u Hrvatskoj, kad Pupovac umre, da Hrvati masovno pišu: „počivao u miru“ ili „neka ti je laka hrvatska zemlja“. Tu moram naglasiti da to nije dobra analogija, jer Pupovac nikad nije bio toliko radikalan kao Zukorlić koji je u prošlosti znao davati vrlo neprimjerene, da ne kažemo antisrpske izjave. Srbija se dakle, ne oprašta od Emira Kusturice ili Saliha Selimovića, nego od nekog tko, ako i nije bio neprijatelj Srba, zasigurno nije bilo „srpski musliman“. ,
Srbi moraju ostati takvi, jer da nisu takvi, ne bi bili Srbi. Skidanje ulica sa imenima dojučerašnje braće, izmišljanje novih riječi, život u deluziji da si „Hrvat iz Hrvatske, a ne sa ovih prostora“ nije srpski sport. I nikad ne treba biti. Srbi su poput Parlova narod šampiona! A muftiju Zukorlića, zbog posljednjih godina njegovog djelovanja, Alah neka ubroji među svoje robove. Počivao u miru!
