Narod protiv vladika u dijaspori

Vernici Srpske pravoslavne crkve pobunili su se protiv episkopa britanskog, franacuskog i njurjoškog, zbog grehova preosvećenih čelnika tri eparhije finansijske i egositične prirode
Piše: Marko Lopušina

Srpska pravoslavna crkva ima 40 eparhija, od kojih se većina nalazi u inostranstvu. Tako da se danas za SPC može reći da je zagranična crkva. Mnoge eparhije u srpskoj dijaspori nisu registrovane kao verske zajednice već kao udruženja građana, pa SPC nema podršku domicilne države, niti političku ulogu u tim zemljama rasejanja.

U Skandinaviji i u Austrliji, na primer, SPC ima status verske zajednice, ima svog predstavnika u političkoj administraciji ove zemlje i državnu podršku. I SPC od Kraljevine Švedske dobija i finansijsku pomoć, od šezdesetak evra po verniku – a ima ih oko 36.000. U Austriji i Nemačkoj, gde je najviše naših iseljenika, na primer, SPC nije verska zajednica i nema državnu podršku.

Sve ovo govori o nedefinisanom statusu i problemima u radu SPC  u inostranstvu. Dodatni problem su crkveni kadrovi, jer nema dovoljno sveštenika, a i neke vladike ne rade svoj božji posao na zadovoljstvo srpskih vernika.  U slučajevima episkopa britanskog, francuskog i njurjoškog, kada su se vernici SPC pobunili, radi se izgleda o grehovima  preosvećenih vladika, odnosno čelnika tri eparhije finansijske i egositične prirode. Vladike ne traže oprost grehova.

Crkva Svetog Save u Londonu
Pismo vernika iz Velike Britanije patrijarhu 

Na zasedanju Svetog arhijerejskog sabora SPC u maju 2024, odlučeno je da se dotadašnja Eparhija britansko-skandinavska podeli. Tako je formirana nova, samostalna Eparhija britansko-irska sa sedištem u Londonu i sa samo osam parohija. I Eparhija skandinavska sa sedištem u Stokholmu. Novi episkop britansko-irski Nektarije ustoličen je u Sabornoj crkvi Svetog Save u Londonu krajem novembra 2024. godine. Ustoličenju episkopa britansko-irskog Nektarija u Londonu, u prisustvu patrijarha Porfirija, prisustvovao je veliki broj episkopa i sveštenike i naše i drugih bratskih crkava, kao i domaćin britanskih, zatim politički predstavnici kao i diplomatski kor, predstavnici Kraljevske porodice Karađorđević, verni narod srpskog rasejanja.

Novi vladika Nektarije je preuzeo Sabornu crkvu Svetog Save u britanskoj prestonici i počeo da radi na izgradnji prvog srpskog hrama u Irskoj. Bivši vladika Dositej iz Londona je postao episkop skandinavski i brine o crkvenim opštinama u Danskoj, Islandu, Norveškoj, Švedskoj i Finskoj.

       Međutim, samo šest meseci od postavljenja vladike Nektarija poverenici crkvenih odbora u Londonu i tamošnji uticajni Srbi su se pismom obratili patrijarhu Porfiriju, tražeći da hitno preispita delovanje vladike Nektarija, za koje su smatrali, a i dalje smatraju da je pogubno po srpsku pravoslavnu crkvu i njene vernike u Irskoj i Velikoj Britaniji. Narod se pobunio jer srpska crkva u Engleskoj nije registrovana kod države kao verska zajednica, jer novi episkop nije imao dozvolu za rad, niti pravo na rezidenciju.

Uz to vladika Nektarije je svu crkvenu imovinu stavio pod svoju nadležnost, mimo Ustava i Pravilnika SPC, vozača unapredio u sekretara eparhije. I da brani nekim sveštenicima da se pričešćuju. Ukratko, vernici smatraju da je vladika Nektarije uzurpirao svoju crkvenu vlast.

          Protiv vladike Neketarija su, kako javljaju dopisnici iz Londona, i članovi Domu Episkopa Nikolaja, kao i sa članovi četničke organizacije Ravna Gora. Episkop britansko-irski Nektarije se javno i zvanično nije oglasio povodom protesta vernika kod patrijarha Porfirija, ali nezvanično odgovara preko društvenih mreža.

Freska u srpskoj crkvi u Parizu
Nezadovoljstvo Saveza Srba Francuske

Srpska pravoslavna crkva u Francuskoj ima od 1994. godine Eparhiju zapadnoevropsku sa sedišten u Parizu. Nadležna je i zahvata verske zajednice SPC u Francuskoj, Španiji, Portugalu, Holandiji, Belgiji i Luksemburgu. Organizovana je u tri Arhijerejska namestništva: Francusko, za Beneluks i Iberijsko poluostrvo.

Na prostoru Zapade Evrope SPC ima 67 boguslužnih mesta, od čega 32 u Francuskoj i tri manastira. Prva Crkvena opština SPC formirana je 1947. godine u Parizu. Saborna crkva Sveti Sava se nalazi u Parizu i u njoj stoluje episkop Justin. Najnoviji srpski hram Svetog Vasilija Ostroškog diže se u pariskom predgrađu Pjerfitu

Eparhiju zapadnoevropsku sa sedišten u Parizu dugo godina je uspešno vodio vladika Luka, kog je nakon episkopove smrti nasledio vladika Justin. Čelnici Saveza Srba Francuske, jednog od glavnih udruženja srpske zajednice, nisu zadovoljni crkvenim ponašanjem vladike. To je javno rekao predsednik saveza David Jakovljević, koji sumnja da episkop francuski i evropski Justin povlači sumnjive finansijske poteze, vrši političke pritiske na srpska udruženja i njene članove. Kao jedan od primera navodi i poziv na bojkot Svetosavskog bala u Parizu, kao i zabranu pojedinim članovima da prisustvuju tom događaju. I prekid saradnje sa Svezom Srba Francuske.

Vladika Justin je, koji je pre dolaska na mesto episkopa bio vikarni episkop patrijarha Porfirija, kupio je objekat vredan oko 500.000 evra, za koji se, prema navodima iz srpske zajednice u Francuskoj iznetim za portal Rasejanje.info, sumnja da je finansiran novcem iz Srbije, bez jasnog objašnjenja porekla sredstava. Nekretnina je, kako se tvrdi, namenjena stanovanju episkopa, što je otvorilo dodatna pitanja, budući da je njegov prethodnik godinama živeo u stanu bez potrebe za takvom kupovinom.

Nisam spoznao demanti ili odgovor vladike Justina, ali sam saznao da su francuske vlasti pojačale kontrolu finansijskih tokova verskih i migrantskih organizacija. Prema navodima iz dijaspore, uveden je i poseban nadzor nad finansijama eparhije, u okviru šire politike kontrole stranog uticaja.

Vernici u hramu Svetog Save u Njujorku
Protesti vernika u SAD

U SAD postoji protest vernika u Njujorku i u Parmi kod Klivlenda, u hramovima Svetog Save, protiv vladike Irineja, episkopa Eparhije istočnoameričke SPC.  Naime, vernici iz Njujorka i vernici iz Klivlenda traže detaljni izveštaj o upotrebi finaisjskih sredstava oko renoviranja njihovih hramova. Više od dve godine nakon zvanične donatorske akcije za proširenje manastira Nova Marča u Ričfildu, savezna država Ohajo mogla bi da pokrene istragu šta se dogodilo sa prikupljenim sredstvima. Povod je zahtev koji je 9. januara 2026. godine Kancelariji državnog tužioca Ohaja uputio parohijanin Aleks Mačaski, preko svog pravnog zastupnika iz Klivlenda, navodeći da donatori do danas nisu dobili jasan finansijski izveštaj o namenski prikupljenom novcu.

Srpska pravoslavna crkva u SAD je velika verska zajednica. Jedinstvena je od 2009. godine u SAD i ima tri verske zajednice – Eparhiju novogračaničku srednjezapadno američku, Eparhiju istočnoameričku i Eparhiju zapadnoameričkau, tri episkopa, 125 crkava, 14 manastira i skitova, desetak pravoslavnih misija u 35 saveznih država. SPC ima 16 crkava posvećenih Svetom Savi u državama Arizoni, Vašingtonu, Visaknsinu, Ilinoisu, Indijani, Kaliforniji (3), Masačusesu, Njujorku, Ohaju, Pensilvaniji, Teksasu i Floridi. U SAD u toku su izgranja novih crkava SPC na Floridi, u Nevadi  i Vašingtonu.

Eparhije imaju Saborne crkve kao stalno sedište episkopa i sveštenstva. Ovi katedralni hramovi SPC su ujedno i centri duhovne, kulturne i društvene aktivnosti srpskog naroda:  Saborna crkva Sv. Save u Njujorku, Saborna crkva Sv. Save u Parmi, Saborna crkva Sv. Jovana Krstitelja u San Francisku, Saborna crkva Sv. Stefana u Alhambri, Kalifornija,  Saborna crkva Sv. Trojice u Pitsburgu, Saborna crkva Sv. Vaskresenja Hristovog u Čikagu i Saborna crkva Sv. Save u Milvokiju.

Episkop istočnoamerički Irinej preuzeo je eparhiju sa sedištem u Njujorku nakon (finansijske) afere sa kanadskim episkopom Georgijem 2018. godine, kog je u Torontu zamenio vladika Mitrofan iz Filadelfije. Mitrofan, tadašnji vladika istočnoamerički je otišao za Toronto, a Irinej je iz Australije došao u SAD i sedište eparhije otvorio u Njujorku.

Kako to biva kod smene vladika i novi episkop njurjoški, koji je nadležan sa SPC od Floride preko Njujorka do Klivlenda, izvršio je kadrovske promene u parohijama, koje nisu bile po volji sveštenstva, a i vernika. Potom se i Uprava Saborne crkve u Njujorku žalila da nema više uticaj na rad eparhije, što nije bila krivica samog episkopa Irineja. Naime, SPC je pre nekoliko godina donela interno pravilo po kome predsednici Upravnih odbora eparhija i crkvenih opština tj. parohija ne mogu više biti vernici civili. već samo crkveni ljudi, vladike, prote i sveštenici.

Novi administratori

Problemi u Eparhiji istoćnoameričkoj, koja je pod vođstvom vladike Irineja radila na obnovi izgorele crkve Svetog Save u Njujorku, prividno su rešeni 2021. godine kada je Sveti sinod SPC “uspostavio crkveni poredak i jedinstvo” i vladiki Irneju oduzeo nadležnosti. Eparhija je poverena na upravljanje patrijarhu srpskom Porfiriju kao administratoru. Vladika Irinej bogosluži neometano u ostatku ove eparihije u SAD od Floride do Kllivlenda.

Slična situacija se dogodila i u Austriji, gde je smenjen vladika Andrej, eparhija reorganizovana, a za administratora SPC u Beču postavljen je episkop bački Irinej. Naime,  na redovnom zasedanju Svetog Arhijerejskog Sabora SPC 26. maja 2011. izdvajanjem crkvenih opština i parohija iz Eparhije srednjoevropske i Eparhije zagrebačko-ljubljanske formirana je Eparhija austrijsko-švajcarska, nova crkvena jedinica sa sedištem u Beču.

Dve godine kasnije je Eparhiji austrijsko-švajcarskoj pripojena i Misionarska parohija na Malti. Prvo je administrator ove eparhije bio episkop bački Irinej, a od 2014. godine episkop Andrej, sin prvog srpskog prote u poratnoj Nemačkoj i Nemice. Školovan je u Atini, gde je bio izuzetan student, a za vladiku ga je postavio partijarh Irinej.

Kao vladika Andrej je izvršio smanu svih paroha u Beču i Austriji, doveo je mlade i poslušne sveštenike, preuzeo ličnu vladavinu u Eparhiji austrijsko-švajcarska. Posledice bile odstupanje srpskih vernika iz hramova SPC i prelazak u ruske i grčke crkve u Austriji i Švajcarskoj.

Godine 2024. podelom bivše Eparhije austrijsko-švajcarska nastala je Eparhija austrijska SPC sa sedištem u Beču i Eparhija švajcarska sa sedištem u Cirihu. Episkop Andrej je potom prebačen iz Beča u Cirih da vodi SPC u Švajcarskoj, Italiji i na Malti. Eparhiju austrijsko-švajcarsku i danas vodi kao administrator mitropolit bački Irinej.

Eparhija austrijska nema svog episkopa. Ima tri Arhijerejska namestništva sa 1 crkvenom opštinom, 30 parohija, 21 hramom i ukupno 350.000 vernika u Austriji: Arhijerejsko namestništvo SPC za Beč. Zahvata bečke parohije i crkvenu opštinu. Arhijerejsko namestništvo SPC za severnoistočnu Austriju. Zahvata parohije Linc, Ens, Grac, Klagenfurt, Viner Nojštadt, St. Pelten i Tulna.

Arhijerejsko namestništvo SPC za jugozapadnu Austriju. Nalazi se u Insbruku. Zahvata parohije Gmunden, Salzburg, Kufstein Salfelden i Bregenc.

Naslovna fotografija: Srpska pravoslavna crkva u Beču

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *