Evo zašto sam ponosan na Đokovića!
Piše: Dr Nele Karajlić
Jedna od onih osobina koje čovjeka odvaja od ostalih živih bića je licemjerje. Ne postoji lav, orao, osa, virus, zmija, riba koja ima ovu osobinu, prosto, ni jedan jedini oblik života osim čovjeka. Kako je čovjek društveno biće, ono svoje osobine dijeli sa ostalima u zajednici, pa osim onoga dobrog, morala, etike, vjere, umjetnosti, nauke, ideala, prenose se i stvari kojima se ljudski rod ne bi trebalo da ponosi. Kada jedna loša osobina postane mjerilo unutar jednog društva ili društvenog sistema, kada se ona unutar tog društva tretira kao normalna, čak i poželjna stvar, to je znak da to društvo ili taj sistem počinje da truli!
Licemjerje je jedno od takvih loših osobina koje je, u modernom svijetu, dobilo „status“ poželjnog. Ono je postalo neodvojivi dio onoga što nazivamo „razvijene zemlje parlamentarne demokratije“.
Novak Đoković, najboji teniser u istoriji ovoga divnog sporta, nova je žrtva ovog otrova i to u zemlji koja bi, tako se barem predstavlja, trebalo da bude ideal za ono što zovu ljudska prava. Par visokopozicioniranih australijskih političara, poput lešinara, ugledali su šansu u najboljem sportisti svijeta, iskoristili su njegov stav po pitanju vakcinisanja, želju da po deseti put osvoji turnir u Melburnu, teško objašnjivu proceduru dobijanja posebne dozvole za ulazak u tu zemlju i generalan stav Zapada da se tom balkanskom bundžiji ne dozvoli da uzme dvadeset i ne znam koji gren slem, a sve to sa idejom da sebi upišu koji poen ispred biračkog tijela koje je u njima već poodavno izgubilo povjerenje.
Žalosno zvuče njihova objašnjenja zašto se Noletu oduzima već izdata viza. Žalosne su i njihove tobožnje pravne priče da je pred njihovim sudom svako jednak, jer, da je tako, Noletu bi već prije mjesec dana bilo jasno rečeno da u Australiju ne dolazi. Samo dobar komad naivične može da pomisli da ova zamka za Noleta nije bila smišljana mjesecima unatrag. Žalostan je i postupak pritvaranja Novaka Đokovića, načina na koji su sa njim ophodili, kojim je svima nama, što ne pripadamo njihovom „civilizacijskom kodu“ , jasno stavljeno do znanja da na nas gledaju kao na niži oblik života. Jedino, što je dobro je to što se u svakom njihovom istupu protiv Broja 1, vide i znakovi trulenja jednog sistema koji se počeo gušiti sam od sebe.
Ja sam ponosan na Novaka! Ponosan sam ne samo zato što je šampion. To mi je možda i najmanje važno. Ponosan sam što je takav kakav jeste. Dobar, plemenit, vedar. Ponosan sam zato što znam da ovaj nesretni događaj u kome se našao neće otrovati njegovu dušu! Siguran sam da ni jednog trenutka neće osjetiti mržnju, a to je bio njihov cilj! Oni njega ne razumiju baš zbog toga što on nema u sebi ono čega oni imaju u velikim količinama. Licemjerja! Ponosan sam jer znam, da i pored toga šta mu je uradila, Australija može da računa da će od njega, u slučaju nedobog kakve katastrofe, dobiti nesebičnu pomoć!
Pišem ovaj tekst i ne znajući o kome pišem. Ne znam ni jedno jedino ime australijskih zvaničnika, ni premijera, ni njegovog zamjenika, ni ministra zdravlja, ni njegovog šefa kabineta, sekretarice, ljubavnice. Vjerovatno ni oni ne znaju svoja imena. Noletovo ime će biti uklesano ne samo u istoriju tenisa i sporta uopšte, već i u srca svih nas koji dižemo glavu protiv nepravde i licemjerja. Nole nam je dokaz da se vrijedi boriti.
