Vjekoslav Vukadin – Sonet o Dučiću i Mudre strofe

Mnogi pisci inspirisani su stvaralaštvom velikog Jovana Dučića, a medju njima je i Vjekoslav Vukadin, srpski pesnik na „privremenom radu“ u Holandiji, koji je dobio svoj kutak na stranicama našeg i vašeg portala „Tamo daleko“. Danas dajemo njegove dve pesme, a jedna je upravo posvećena najpozntijem Trebinjcu. 

SONET O DUČIĆU

 Gospodstvo duše, savršene mjere,

Tople boje Juga i muzika tiha,

Ljubav, Ljepota, sve nebesne sfere,

Oblici vajani i svečanost stiha.

Sjetno je pjevao zabluđenom Rodu:

O ropstvu, neumu i stalnom stradanju,

Pjevao vječnu otadžbinske odu,

U bistrim slutnjama, usrdnom nadanju.

U dugim noćima libertvilskog nesna,

Pekle su ga patnje nesretnoga Roda,

I sopstvene muke i tuđina tijesna,

Vodilja mu bješe – beskrajna Sloboda.

Duh vječnog nomada, kad se samo sjetim,

Hulili su mnogi, sad ga drže svetim.

MUDRE STROFE

* * *
„Bijeda i starost – teret su najveći“:

„Paupertas et senectus maxima onera“,

Kad stignu one – život je pseći,

Nemoći svake to je prava mjera.

* * *
„U njedrima hraniti zmiju“:

„Viperam sub ala nuticare“,

Mirno s tobom jedu i piju,

oni što život stalno ti kvare.