Kako su Saveznici Titov krah pretvorili u pobedu

Nemački vojnici radoznalo razgledaju napušten kamion sa partizanskim oznakama u mestu Čajniče u istočnoj Bosni, novembar 1943.

Kamion na kome su na sve strane nevešto iscrtane zvezde petokrake i srpovi & čekići bio je italijanski SPA (Fiat) Dovunque 35, najzastupljeniji model kamiona u Musolinijevoj armiji. Po kapitulaciji Italije dva meseca ranije, ovaj kamion je pao u ruke Titove gerile i služio je za prevoz ljudstva i municije po teritoriji koju su partizani kontrolisali u tom trenutku.

Zbog moguće pretnje angloameričkog iskrcavanja na Jadranu, Nemci su odlučili da masivnom operacijom neutrališu obe jugoslovenske gerile na Balkanu: Titove snage su odbačene iz doline Lima ka Bosni (završiće čak u Drvaru), a Mihailovićev JVuO će biti izbačen iz gradova u istočnoj Bosni koje je zauzeo i potisnut u Srbiju.

Tokom ove operacije, zvane Kugelblitz (Loptasta munja), ili VI ofanziva kako je prozvana posle rata u Jugoslaviji, Nemci su naneli strahovite gubitke partizanskim jedinicama. Zbog toga, i činjenice da je vrh NOVJ na čelu sa Pekom Dapčevićem napravio niz grešaka tom prilikom, ova epizoda nikada posle 1945 nije doživela mitski status poput Neretve i Sutjeske, mada se broj žrtava približio broju iz te dve „epopeje“. Jedini momenat o kome se nešto malo više govorilo bila je Prijepoljska bitka, herojski i mučenički otpor jedne partizanske grupe u kojoj je izginulo oko 400 boraca za jedan dan.

Sa dolaskom epohe „glasnosti“ u jugoslovenskom društvu osamdesetih, posle Titove smrti, deo nekadašnjih partizanskih komandanata iz ove operacije međusobno se optuživao za greške, u memoarskoj građi, kada više za to nikog nije bilo briga.

Procene partizanskih žrtava iz ove operacije se kreću između 2.500 i čak 9.000 što prevazilazi Sutjesku, a pri tom su pale u znatno kraćem vremenu. Samo je činjenica da su neposredno pre toga Titove snage bile priznate kao jedina saveznička formacija u Jugoslaviji, i tako dobile ogromnu pomoć omogućila novu popunu ljudstvom i spas od kraha.

Bane Gajić (Fejsbuk) 

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *