Dan kad su Srbi izbrisani iz Ustava Hrvatske
Pune tri i po decenije su prošle od izglasavanja najvšeg akta Hrvatske, koji je najavio krvavi rat u kome su Srbi proterani sa svojih vekovnih ognjišta
Na današnji dan prije 35 godina izglasan je prvi Ustav Republike Hrvatske. Vjerujem da među normalnim ljudima nema onih koji ovaj tzv. božićni ustav nisu prihvatili kao posljednji udarac u pokušaj mirnog raspleta krize na prostoru države u kojoj su rođeni naši bliski preci, mi i naša djeca.
22.12.1990. godine iz Ustava izbačeni su pripadnici jednog naroda koji je vjekovima živio na tom prostoru, koji je svojim radom na raznim područjima života razvijao i poboljšavao taj isti život i koji je značajem i znanjem Hrvatsku u sastavu Jugoslavije pravio uglednom i privlačnom turističkom i ekonomskom destinacijom.
Nestali su iz Šeksovog,(po Vladimiru Šeksu,) i Božićnog Ustava Nikola Tesla,(usput rodna kuća mu je sravnjena sa zemljom), Petar Preradovic, Dejan Medaković, Pero Kvrgić, Vladan Desnica, Rade Končar, Nada Dimić, Vladimir Beara, Nikola Plećaš, Mirjana Šegrt i mnogi, mnogi velikani.
Srbi nacionalna manjina
Kao ciljevi Ustava zacrtani su: određenje Hrvatske kao suverene države hrvatskoga naroda i njezinih državljana pripadnika drugih naroda i manjina, Srbi su, iako stoljećima na tom istom prostoru od naroda postali neželjena manjina, države parlamentarne demokracije, vladavine prava i tržišnog gospodarstva.
Na izradi Ustava radila je potom Ustavotvorna komisija u kojoj su bili istaknuti predstavnici političkog i akademskog života. Na uključenje u Ustavotvornu komisiju poziv je primilo 229 ljudi iz svih društvenih slojeva, od kojih je 152 djelotvorno sudjelovalo u radu Komisije. Odbijenicu za sudjelovanje u radu Komisije poslalo je četvero Hrvata, ljudi koji nisu željeli odbaciti Srbe i time izazvati rat, Kardinal Franjo Kuharić, nadbiskup zagrebački, Tanja Torbarina, novinarka, Predrag Matvejević, pisac i publicist te Žarko Puhovski, politolog.
Mišljenja sam da su ovi časni ljudi koji su odbili raditi na najvišem političkom i pravnom aktu jedne države, koji je značio uvod u krvavi rat, neopravdano zaboravljeni od normalnih ljudi, svejedno hrvatske ili srpske nacionalnosti.
U istom košu sa Česima i -Slovacima
A koliko je Ustav Republike Hrvatske doprinio ratu i koliko je mrtvo slovo na papiru kad se Srba tiče dovoljno je citirati nekoliko članova, koji sa stvarnim stanjem nemaju nikakve veze.
U preambuli piše RH se ustanovljuje kao nacionalna država hrvatskog naroda i država pripadnica nacionalnih manjina Srba, Čeha, Slovaka…..koji su njezini državljani , kojima se jamči ravnopravnost s građanima hrvatske narodnosti i ostvarivanje nacionalnih prava i u skladu s normama OUN a i zemljama slobodnog svijeta.
U članu 9. piše Državljanin Hrvatske ne može biti prognan iz RH
Čl.48. Jamči se pravo vlasništva.
Čl.50. Zakonom je moguće u interesu RH ograničiti ili oduzeti vlasništvo, uz naknadu tržišne vrijednosti.
Kad danas ovo čitate, teško je vjerovati da ovakav Ustav i stvarno postoji kad je samo u Dubrovniku, po pouzdanim i provjerenim podacima, prognano preko 1500 Srba, Crnogoraca i ljudi iz miješanih brakova čija je imovina, oduzeta i opljačkana.
Ili ipak ima nade za nas iz čl.50. možda će nam oduzeto vlasništvo biti plaćeno po tržišnoj vrijednosti.
Pa prošlo je tek 35 godina od Ustava koji je dolio ulje na otvorene balkanske ratne rane!
Tekst: Vasko Vukoje
