Docent dr Jelena Gazdić, rukovodilac studijskog Odseka za srpski jezik i južnoslovenske književnosti na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore u Nikšiću, kaže za „Novosti“ da ćirilica ne sme biti pismo drugog reda.

Na pitanje šta učiniti da se Ustav poštuje jer on garantuje ravnopravnost oba pisma, ona kaže da u praksi ima pomaka, ali i nekih problematičnih rešenja:

Na sajtu Univerziteta Crne Gore ranije je bila dostupna samo latinica i engleski jezik, a poslednjih nekoliko godina prisutna je i ćirilica. I na sajtu Skupštine Crne Gore ćirilica je dostupno pismo, pored latinice. Možda je to dobar model koji bi trebalo da slede i ostale državne institucije i ustanove, pogotovo one koje se bave obrazovanjem i kulturom. Nasuprot tome, veoma upitno rešenje dato je na sajtu Vlade Crne Gore (a u okviru toga i svih ministarstava), gde imamo opcije „CG – crnogorski“, „CG – crnogorski“ i naravno „EN – english“.

Nameće se zaključak da i pod ćiriličnim i pod latiničnim pismom Vlada Crne Gore podrazumeva crnogorski jezik?! A šta je sa ostalim jezicima Ustavom definisanim kao jezicima u službenoj upotrebi i šta je sa srpskim jezikom koji je maternji jezik najvećem procentu građana Crne Gore, i to u kontinuitetu, a da ne govorimo o njegovoj istorijskoj i svakoj drugoj mogućoj utemeljenosti? A kako sve to promeniti i primeniti – pa sistemski, a zna se na koji način se stvari sistemski menjaju.

  • Značaj ćirilice se minimizira. Ona ima status dozvoljenog, ali ne i obavezujućeg pisma.

– Sasvim logično bi bilo da ćirilica kao naše osnovno pismo bude i obavezujuće pismo u javnom životu, i da u javnoj komunikaciji i ime srpskog jezika postane javno vidljivo i dostupno, a ne skriveno iza nekih drugih imena ili – prećutano.

Red bi bio da bude uvažena i volja većinskog stanovništva, sve i da ostavimo po strani naučnu opravdanost, koja je neupitna. Pošto je srpski jezik dominantan, prirodno je očekivati i veću institucionalnu podršku pismu koje je neraskidivo vezano za taj jezik.

Pravno-lingvistički paradoks

U Ustavu Crne Gore postoje termini „službeni jezik“ i „jezik u službenoj upotrebi“, ali se njihova značenjska razlika teško precizno utvrđuje. Za većinu ljudi, to su sinonimi. Ipak, njihovo precizno tumačenje zahteva stručno mišljenje – kako pravno, tako i lingvističko – koje treba zatražiti od sudskih jezičkih veštaka, jer se upravo oni bave analizom jezičkih pojmova u kontekstu njihove funkcije i stvarne upotrebe. Važno je razumeti da neki jezik može biti proglašen službenim jezikom, ali da u praksi nije u službenoj upotrebi ili je njegova upotreba veoma sužena. U Crnoj Gori zvanično je „crnogorski jezik“ proglašen službenim, dok su srpski i drugi jezici u službenoj upotrebi. To je pravno-lingvistički paradoks, jer se u stvarnosti koristi srpski jezik. Sa lingvističke tačke gledišta, to je jedan, srpski jezik, ma kako ga različito nazivali, kaže sagovornica „Novosti“.

  • Koliko je interesovanje mladih da uče na Odseku na čijem ste čelu?

– Nažalost, interesovanje mladih za filologiju, a i uopšte za humanistiku opada. Ovo je vreme modernih tehnologija, vreme brzog načina života, pa uslovno rečeno i vreme materijalističkog pogleda na svet. Ipak, bez obzira na to, verujem da će nacionalna filologija opstati, jer je opstajala i u težim vremenima. Naš studijski program opstaje, pre svega, zahvaljujući posvećenosti studenata, profesora i saradnika. Značajnu ulogu u tome imaju i roditelji, koji su dovoljno osvešćeni i obrazovani da prepoznaju u svojoj deci afinitete ka jeziku i književnosti, te ih znalački usmeravaju ka srbistici.

  • U Crnoj Gori se crnogorski jezik izučava na fakultetim na Cetinju i u Nikšiću, a finansiraju se iz budžeta države.

– To je realnost Crne Gore još od 2008. godine. U okviru svojih nadležnosti i u granicama naučnih i stručnih mogućnosti, činimo sve što je potrebno kako bismo očuvali kvalitet i kontinuitet našeg studijskog programa. Finansiranje i organizacija obrazovnog sistema jesu pitanja koja pripadaju državnim institucijama. Ukoliko je pri organizovanju i revidiranju obrazovnog sistema potrebno naše naučno i stručno mišljenje, uvek smo spremni da se odazovemo i pružimo podršku.

  • Koliko je srpski presudan da studenti kasnije lakše dođu do posla? Koji jezik država favorizuje?

– Sudeći po razgovorima s našim bivšim studentima koji su završili studije srpskog jezika i južnoslovenskih književnosti, stiče se utisak da je situacija u pogledu zapošljavanja nešto povoljnija danas nego što je bila u periodu prethodne vlasti. Međutim, potrebno je i na tom polju mnogo toga unaprediti i uspostaviti jasne kriterijume pri zapošljavanju. Odgovor na pitanje koji jezik država favorizuje sadržan je u vašoj konstataciji da se „crnogorski jezik izučava na Fakultetu na Cetinju i u okviru Filološkog fakulteta u Nikšiću“. S druge strane, srpski jezik je institucionalno zastupljen jedino na Studijskom programu za srpski jezik Filološkog fakulteta u Nikšiću i u okviru četvoroimenog naziva predmeta za maternji jezik u osnovnim i srednjim školama. A znamo u praksi kako se taj predmet, nažalost, imenuje i kako se njegov puni naziv često skraćuje samo na prvu odrednicu, što samo po sebi govori o tendencioznom zapostavljanju srpskog jezika.

Tekst: Veliša Kadić/Novosti