Vaskrs svetinja: Od opustele zemlje do ponosa pravoslavlja
Izložba fotografija“Vaskrs svetinja” koja se u nedelju 25. jula, posle liturgije otvara u manastiru Miholjska prevlakai predstavlja prateću mnaifestaciju uz, koju se ove godiene prvi put održava bez njenog osnivača mitropolita Amfilohija.
To je bio i povod da fotoreporter Zoran Jovanović Mačak izožbu koju predhodno videli Beogradjani, Trebinjci, Banjavrujčani i Novosađan dopuni sa još dvadesetak fotografiaj blaženopočivšeg Amfilohija.
Jovanović ističe da je ovog velikog duhovnika upoznao 1990. godine kada je tadašnji vladika banatski započeo obnovu manastir Vojilovicu, blizu Pančeva. Jovanović je kasnije i u Crnoj Gori kroz foto-objektiv revnosno pratio obnove svetinja, a koju je podsticao mitropolit Afilohije.
Zato je njanovija aizložba fotografija “Vaskrs svetinja” omaž Amfilohiju. Na izložbi će govoriti i Gojko Raičević:
-Je li mrtav neko za kim je ostala čvrsta vjera, živo srpstvo, slobodna Crna Gora, krst koji je lako ponijeti i raspeće s kojeg pjevaju raspeti? Nije, dabome da nije, naš đed je danas življi nego što je za zemnoga života bio, jer što su tada bile njegove stope – danas i dovijeka je srpski trag vječnosti! Što je bio njegov glas, danas i dovijeka je zakletva svakog od nas! Što je bio njegov pogled, danas i dovijeka su vidici vascijelog srpstva, ponositog i nebeskog, jer da se nigdje na zemlji ne začuje glas Srbinov – nebesa će glasno grmjeti njime!”
Raičević dalje poručuje:
-No, ono što nam je za vladikom ostalo kao zavjet, kao pričešće svakog živog, umrlog i još nerođenog Srbina, jeste obaveza da obnovimo lovćensku svetinju, Njegoševu kapelu – da zacijelimo đedovu živu ranu, ranu Crne Gore i Srbije! Nije to mitropolit želio u inat, nije to uprkos ovima što se zaklinju Meštrovićevim mauzolejem, svakako nije nekakva osveta pobjednika, kako dušmani vele – već ključaonica vjekova prošlih za vjekove buduće. Naša je obaveza i ispunićemo je, ne đedu, već prađedovima i praunucima, jer kapela lovćenska nije bila tek grob Njegošev nego grudobran i gromobram vascijele Crne Gore i raspetoga srpstva! Đed je svoj mir odavno i zaslužio i našao, nama je ostavio da mi nas zaslužimo, a kako drugačije do obnovom kapele na Lovćenu – grobnice Njegoševe i kolijevke naše!
