Srpkinja među najboljim advokatima u Americi
Nedavno su mediji objavili briljantnu analizu nepravilnosti i nedostataka crnogorskog Zakona o slobodi vjeroispovijesti iz pera Ilijane Todorović, mlade advokatice poreklom iz Republike Srpske, koja već godinama niže uspehe na američkom kontinentu, gde se, posle tri završena mastera sa najvišim počastima, svrstala među 15 najboljih stranih advokata u SAD.
To nas je zaintrigiralo da saznamo nešto više o Ilijani, koja trenutno živi i radi u Nju Orleansu, živopisnoj metropoli američke države Lujzijane, gradu koji je svetu podario džez, a iz koga ova devojka rodom iz Mrkonjić Grada danas pravi prve velike korake u svojoj karijeri.
Njena priča počinje u rodnom gradu, gde je osnovnu školu završila kao đak i sportista generacije, ali i sa posebnim priznanjem za doprinos srpskom jeziku jer je sa samo 14 godina objavila knjigu. Sledi gimnazija u Banja Luci koju završava kao odlikaš, da bi potom u istom gradu upisala prava. Ameriku kao mesto gde će dovršiti svoje školovanje izabrala je, kako kaže, manje zbog studija, a više zbog njene druge velike ljubavi, košarke…
Košarka bila preča od škole
-Moj prvi kontakt sa Amerikom desio se dok sam bila student prava u Banja Luci, kada sam otišla na razmjenu studenata u New York. Želja da odem u SAD je bila isključivo vezana za košarku, koja mi je tada bila na prvom mjestu. S razmjene sam se vratila kući, da dovršim fakultet, priseća se Ilijana.
Uporedo sa školovanjem gradi i uspešnu košarkašku karijeru. Sa ekipom Mladog Krajisnika osvaja niz medalja i titula u svim selekcijama. Sa 14 godina je igrala za kadetsku, juniorsku, i seniorsku selekciju kluba koji je u to vrijeme igrao međunarodnu žensku ABA ligu. Igrala je još i za klubove Borac i Igokeu, nastupala za mlađe reprezentativne selekcije BIH u Estoniji, Makedoniji i Rumuniji, kao i za selekcije reprezentacije Republike Srpske.
Pošto je s prosjekom 9,98 završila Pravni fakultet u Banja Luci, prijavila se za master na nekoliko najprestižnijih fakulteta u SAD, kao što su “Džordž Vašington” u Vašingtonu, University of Michigen, SMU u Teksasu, University of Miami i drugi. Svi odreda su hteli da je vide u svojoj uniformi, dodelili joj stipendije, ali se ona ipak odlučila za Sent Luis.
-Izabrala sam Sent Luis i tamošnji University School of Law da bih mogla da igram koledž košarku. Oba roditelja su mi bili sportisti, sestra takođe, a ljubav prema košarci je bila velika. Želela sam da se oprobam u najjačoj koledž diviziji NCAA i paralelno pohađala master prava, što se nikada pre u istoriji lige u cijeloj SAD nije desilo. Bilo je naporno, ali uspjela sam, kaže Ilijana Todorović za Serbian Times.
Student generacije kome niko ne sme na crtu
I ne samo da je uspela, već je 2014. proglašena za najboljeg master studenta generacije a uručena joj je “Don King Family Award” za izuzetan akademski uspjeh. Master je završila s velikim počastima, sa specijalizacijom u američkom pravu. Nakon Sent Luisa, s punom stipendijom seli u Nju Orleans na Pravni koledž Lojola Univerziteta, gdje je upisala master iz međunarodnog prava, koji takođe završava s počastima i prosekom 9,9. U anketi profesora Lojole, na pitanje ko je osoba koju nikad ne bi želeli da imaju kao suparnika u sudnici, studenti su kao prvu na listi izabrali, pogađate, Ilijanu Todorović.
Više sreće drugi put, Hilari…
Nakon Advokatske komore države New York, Ilijana ne posustaje, pa postaje član i Advokatske komore distrikta Vašington, takođe iz prvog pokušaja, na kome je sviojevremno pala jedna Hilari Klinton. U međuvremenu, 2017. godine upisuje i treći master iz građanskog prava, koji takođe završava s najvišim počastima.
Pored vanserijskih školskih uspeha i završena tri mastera za samo pet godina, Ilijana Todorović uporedo stiže i da se bavi naučnim radom, piše i objavljuje nekoliko njenih članaka kako u pravnim revijama, kao i u revizijama zakona. A onda dobija i prvi posao, kao pravni savjetnik sutkinji Elen M. Hauzer u Okružnom sudu u New Orleansu.
-Kada je pobijedila na izborima, sutkinja Hauzer je počela da bira članove svog kabineta. Glavni menažer njene kampanje je, u potrazi za stručnim saradnicima, kontaktirao moj koledž Loyola i zamolio ih da mu pošalju deset rezimea svojih najboljih studenata. Poslali su mu samo jedan – moj rezime, uz poruku da je to sve što im je potrebno, kaže Todorović, koja ističe da za dve i po godine, koliko je sarađivala sa sutkinjom Hauzer, nijedna njihova odluka nije preinačena niti je ijedna žalba uzeta u razmatranje.
U društvu najboljih
U februaru ove godine Ilijana je položila pravosudni ispit države Lujzijane, čime je ušla u mali i odabrani krug ljudi koji su pre svoje 30. godine postali licencirani advokati sa tri različite specijalizacije i države širom Amerike.
Takođe je član je nekoliko advokatskih komora, kao što su: Srpska advokatska komora Amerike iz Čikaga (gde je i član Upravnog Odbora), Advokatska komora New Orleans-a, Federalna advokatska komora, Advokatska komora za energetiku, itd.
Kada se 2018.godine obeležavalo 300 godina postojanja grada Nju Orleansa, grad koji, kao i država Lujzijana, ima autentičnu i komplikovanu pravnu istoriju koja se u mnogome razlikuje od ostalih američkih država, jedine državne pravne novine su, u svom posebnom izdanju za tristogodišnjicu grada, kao vodeći, objavile Ilijanin tekst u kojem se objašnjava pravna istorija Lujzijane.
–Članak koji sam napisala sa profesorom Bobi Hardžesom, alumnusom pravnog fakulteta na Harvardu, zalaže se za reviziju državnog zakona o dokazima Lujzijane. Ako revizija bude usvojena, na čemu se trenutno radi, dovešće do ključnih promjena kad je u pitanju vrsta dokaza koje sudija i porota mogu da uzmu u razmatranje, kako u krivičnim tako i u parničkim postupcima, konstatuje srpska advokatica.
Sa istim profesorom, dodaje ona, sarađivala je i na slučaju vrednom preko pola milijarde dolara, koji je pokrenut protiv tri najveće osiguravajuće kompanije u Americi a vezano za štete koje je uraganom Katrina naneo na podrucju države Misisipi.
Njen rad nije prošao neprimećeno, tako da je prošle godine specijalozovani pravni časopis, “National Jurist Magazin“, koji ima cirkulaciju širom SAD, uvrstio među Top 15 inostranih advokata u Americi. Njena slika i kratka biografija su objavljeni u izdanju ovog magazina za 2019.-tu godinu.
Pored maternjeg srpskog, Todorovićeva tečno priča engleski i španski, a sluđi se i nemačkim jezikom. Trenutno je zaposlena u pravnoj firmi Carter Dupre LLP.
Daleko od očiju nije ne znači i daleko od srca
Pored svega gore navadenog, Ilijana Todorović ne zaboravlja ko je i odakle je, stiže da se bavi i tematikom koja se tiče srpskog naroda u Crnoj Gori. Njena analiza, koju je ekskluzivno objavio Serbian Times, izazvala je mnogo pozitivnih reakcija, kako običnih ljudi, tako i stručnih krugova.
Pitamo je šta ju je inspirisalo da uradi analizu Zakona o slobodi vjeroispovijesti iako živi daleko od Crne Gore…
-Kao prvo, mišljenja sam da su problemi s kojima se naš narod suočava problemi i odgovornost svih nas, ma gdje mi živjeli. Možda trenutno nisam fizički prisutna na Balkanu, ali geografija, bar po meni, nije parametar na osnovu kojeg se određuje individualna pripadnost jednom narodu. Svi mi sa sobom nosimo ponos i vrijednosti koji su nam preci ostavili u amanet, ali oni dolaze i sa odgovornošću da djelujemo kad to okolnosti od nas zahtijevaju. A ovo je jedna od tih okolnosti.
U početku sam situaciju u Crnoj Gori pratila čisto informativno, da budem u toku. Međutim, ono što mi je prvobitno privuklo pažnju su bili navodi da je Zakon o slobodi vjeroispovijesti teret dokazivanja vlasništva vjerskih objekata i zemljišta nametnuo strani koja se brani. S obzirom da bi se takvom odredbom cijelokupni pravosudni sistem izvrnuo naglavačke, htjela sam da provjerim da li su ti navodi tačni. Preuzela sam zvaničnu verziju Zakona sa internet stranice Vlade Crne Gore i, kad sam jednom počela, nisam mogla da prestanem da ga čitam. U međuvremenu je i narod prepoznao problem i izašao na ulice da mirno iskaže svoje opravdano nezadovoljstvo. Tu nema puno polemike — ili ste uz narod ili ste protiv naroda, podvlači Ilijana.
Situaciju koja je nastala nakon donošenja Zakona, litije i proteste naroda s jedne strane, hapšenja i nasilje režima sa druge strane, ona komentariše na sledeći način:
-Jasno je da narod u Crnoj Gori postaje svjestan svog položaja u pravno-političkom sistemu države, kao i važnosti tog položaja. Građani Crne Gore, kao i svi učesnici litija širom zemalja bivše Jugoslavije i šire su nam dali priliku da vidimo kako izgleda kada se ljudi bore za ono u šta vjeruju. Prije svega, kada vjeruju u svoju borbu za pravo da vjeruju. I hvala im što su nam to pokazali, naročito što to rade dostojanstveno kako dolikuje pravu za koje se bore. Sigurno da demokratija, kao oblik uređenja jedne države, ima svoje prednosti i mane. Ali, ja vjerujem u snagu i moć naroda. Ovo je primjer gdje ta snaga dolazi do izražaja, pogotovo jer se stavlja u korist dobra. I ja ga, kao takvog, podržavam, zaključuje ovu našu priču Ilijana Todorović, o kojoj ćemo, nema sumnje, još mnogo puta pisati.
Važnim i dobrim povodima.
Izvor: Serbian Times/ Antonije Kovačević/Foto: Privatna arhiva
