Nezaboravni dubrovački Srbi
Genijalni slikar Marko Murat, slikom dva velikana dubrovačke javne scene s kraja 19. vijeka, koji su umrli početkom 20-tog, ostavio je budućim generacijama mogućnost da otkriju koliko su Antun Fabris i dum Ivan Stojanović, bili posvećeni u borbi za status Dubrovnika i koliko su voljeli svoj rodni Grad.
Koliko današnje generacije Dubrovnika opsjednute lakom zaradom kroz uništenje grada muzeja, odnosno apartmanizacijom, znaju o slavnoj prošlosti Grada države, Republici Sv.Vlaha? Nije pretenciozno reći, nemaju pojma.
A ko su stvarno bili sugrađani slikara Murata, Antun Fabris (1864–1904) i dum Ivan Stojanović?
Antun Fabris bio je istaknuti dubrovački publicist, novinar, književnik i profesor. Identificira ga se kao jednu od središnjih figura pokreta Srbokatolika u gradu, zajedno s drugim intelektualcima i političarima poput Antuna Pugliesija i Vlaha Matijevića.
Gospar Fabris se nametnuo kao jedan od vođa Srpske stranke u Dalmaciji. Pripadao je krugu intelektualaca koji su, temeljeći se na dubrovačkom patriotizmu, prihvatili i propagirali isključivi srpski nacionalni identitet, važan u borbi Slavena protiv Austro-Ugarske monarhije.
Bio je vezan uz publikacije pokreta. Grupa intelektualaca je pokrenula list Dubrovnik (1892–1914), a kasnije i književni časopis Srđ (1902–1908), opisan kao „književno glasilo svih Srba na primorju“. Fabris se izričito spominje među ključnim novinarima i piscima ovog kruga.
Kao gimnazijski profesor, Fabris je bio uključen u jedan političko-obrazovni skandal. U oktobru 1902. otkriveno je da skupina učenika raspačava rukopisni list „Poma“, srpskog nacionalističkog sadržaja koji je veličao Srbiju i Crnu Goru. Suparnički list „Crvena Hrvatska“ direktno je optužio profesore Antuna Fabrisa i Luku Zoru za indoktrinaciju učenika. Zbog toga su neki učenici bili isključeni iz škole.
Antun Fabris umro je 1904. godine. Njegova sprovod koji se održao 16. listopada 1904. u Dubrovniku bio je jedan od najvećih do tada.
Dum Ivan Stojanović (1829–1900) bio je katolički svećenik, pisac i intelektualni vođa srbokatoličkog pokreta u Dubrovniku.
Obiteljsko porijeklo: Bio je prvorođenac u imućnoj obitelji; otac mu je bio liječnik, a majka domaćica. Talijanski jezik naučio je još kao dijete od bake po majci.
Pohađao je gimnaziju u Dubrovniku. Kasnije odlazi u Zadar na studij teologije u sjemenište, gdje se pripremao za svećenički poziv. Njegov svećenički život obilježen je ključnim datumima:
Zaređen je za svećenika 1852. godinu dana prije kanonskog roka 23 godine) zbog nedostatka svećenstva u to vrijeme.
Korčula: Prva služba bila mu je na otoku Korčuli, gdje je proveo godinu dana. Sljedeća tri desetljeća proveo je kao seoski župnik, razdoblje koje je smatrao ključnim za svoje intelektualno i moralno formiranje.
Prvo je služio u Mokošici (4 godine). Zatim je premješten u Rožat, gdje je ostao 22 godine. 1883. godine njegov bliski prijatelj, biskup Mato Vodopić, poziva ga u Dubrovnik i imenuje kanonikom dubrovačke katedrale.
1896: Unaprijeđen je u kanonika dekana, čime je učvrstio svoj položaj u lokalnoj crkvenoj hijerarhiji.
Stojanović je bio ideološki mentor generacije (uključujući Antuna Fabrisa). Bio je urednik i redoviti saradnik utjecajnog književnog časopisa „Slovinac“. Preveo je s njemačkog i dopunio „Povijest Dubrovačke Republike“ Johanna Christiana von Engela, dodavši joj važne kritičke bilješke.
1900. (Životno djelo): U posljednjoj godini života objavio je svoju najvažniju knjigu, „Dubrovačka književnost“.
Umro je u Dubrovniku sredinom decembra 1900. godine, samo nekoliko dana prije svog 71. rođendana. Dubrovačka akademska omladina pripremala je veliku proslavu u njegovu čast za 17. decembra 1900. godine, kada su planirali i svečano predstaviti njegovu knjigu „Dubrovačka književnost“.
Umjesto planirane proslave, događaj se pretvorio u njegov sprovod i čin masovnog žalovanja, označivši kraj jedne ere za srbokatolički pokret u Dubrovniku.
Naslovna fotografija: Dum Ivan Stojanović i Antun Fabris, crtež Marka Murata
