Vukov i srpski Beč

Marko Lopušina na Beogradskom sajmu
MEDJUNARODNI BEOGRADSKI SAJAM KNJIGA
Delo „Tragovi bečkih Srba” Marka Lopušine i Svetlane Matić je vodič kroz srpski Beč, putokaz kroz kulturu sećanja na srpsko prisustvo u austrijskoj prestonici

Istoričari za austrijski glavni grad vrlo često kažu da je – Vukov Beč. I to s razlogom, jer je reformator srpskog jezika Vuk Stefanović Karadžić (1787-1864) pola veka živeo i radio u Beču. U glavni grad je stigao iz Zemuna 1813. godine. Stvorio je Vuk S. Karadžić u Beču i nešto epohalno, srpsku ćiriličnu pismenost i srpski jezik.

Pri­sus­tvo Srba u Beču evi­den­tno je, neposredno pre (1670) i posle uki­da­nja tur­ske op­sa­de 1683. go­di­ne. Srbi tada masovno naseljavaju deo Ratzenviertel (Raška) izvan zidina grada.

  • Beč je danas veliki centar srpstva u dijaspori.
  • Beč je danas glavni grad iseljenih Srba.

Ove dve rečenice dvojice naučnika, dr Predraga Markovića i dr Vladimira Grečića iz Beograda najbolje odslikavaju prisustvo srpske zajednice u austrijskoj prestonici danas.

Upravo su Beč i Srbi tema nove knjige koju je objavio novosadski “Prometej” . U sali „Ivo Andrić”, na beogradskom Sajmu knjiga, u nedelju 20. oktobra 2024. godine, u 13 sati, održana je promocija knjige „Tragovi bečkih Srba” dr Marka Lopušine i akademika Svetlane Matić. U ime izdavačke kuće prisutne je pozdravio Aleksandar Tanurdžić.  O knjizi su govorili autori i recenzent dr Vjera Rašković Zec.

Obraćajući se prisutnima, Svetlana Matić je istakla da je Vukov Beč najveći grad srpskog rasejanja, jer u njemu živi 180 hiljada Srba.

– Naša istraživanja pokazala su da, u glavnom gradu Austrije, danas postoji najmanje 57 srpskih mesta sa punim adresama, za koje naša i austrijska javnost treba da zna i treba da ih posećuje. Postoji još najmanje pedeset srpskih tragova u Beču, koji nisu zvanično upisani i obeleženi. Njih, takođe, treba da posećujemo, da ne zaboravimo da je Vukov Beč grad i srpskog naroda – istakla je akademik Svetlana Matić, inače austrijska profesorka.

U Beču su su stvarali pisci i slikari: Branko Radičević, Petar Petrović Njegoš, Laza Kostić, Đuro Daničić, Stjepan Mitrov Ljubiša, Đura Jakšić, Jovan Jovanović Zmaj, Petar Kočić, Paja Jovanović, Uroš Predić, nobelovac Ivo Andrić, Nikola Tesla, Milutin Milanković, Milo Dor, Bogdan Bogdanović i mnogi drugi umetnici i naučnici.

Dr Marko Lopušina je, između ostalog, istakao:

Beč s pravom nosi epitet prestonice srpske dijaspore: Biblioteka u Srpskom centru Beču

-Beč je danas veliki centar srpstva u dijaspori. Beč je danas glavni grad iseljenih Srba. U zvaničnim dokumentima Beča, srpski narod se prvi put pominje 1670. godine, kada je car Leopold Prvi, opunomoćio Srbe i Jermene da posreduju u trgovini zapada i istoka. Tada se među njima pojavljuje, samozvani, potomak Brankovića, despot Ilirika, grof i despot Đorđe Branković. Bio je jedan od prvih predstavnika srpskog naroda na bečkom Dvoru. Vrata carskog grada, na lepom plavom Dunavu, pored plemstva i sveštenstva u 18. veku, otvarali su i srpski intelektualci. Matematičar, astronom, fizičar, geodet, inženjer, filozof i pesnik Ruđer Josip Bošković, prosvetitelji Dositej Obradović i Vuk S. Karadžić.  Mnogi od njih su bili diplomci, ali i profesori Bečkog univerziteta i članovi Austrijske akademije nauka. Svojim aktivnostima, Srbi su ostavili brojne tragove u austrijskoj prestonici.

Kuća u Beču u kojoj je boravio Vuk Stefanović Karadžić

Dr Vjera Rašković Zec, sestra pokojnog doktora Jovana Raškovića, koja decenijama živi u glavnom gradu Austrije, pohvalila je ovu knjigu:

-Radila sam u Americi, Kini, Beču i obišla mnoge zemlje u sklopu svoje karijere ili kao turista, ali ovakav vodič nisam imala u ruci. Ima dušu. Odražava se u njemu entuzijazam autora. Mnogo je više od turističkog vodiča i informatora, pa ga zato stavljam u navodne znakove.  Može čak poslužiti kao obrazovni izvor u srpskim školama, kao i u integrativnoj bečkoj nastavi.

Ova knjiga je vodič kroz srpski Beč. Ona je putokaz kroz kulturu sećanja na srpsko prisustvo u austrijskoj prestonici. Modernim rečnikom kazano – ovo je vodič do srpskih destinacija našim turistima, našoj omladini na ekskurzijama, ali i našim ljudima koji žive i rade u Beču.  U knjizi su zastupljene adrese i fotografije sledećih tragova Srba: „Ambasada i Konzulat Republike Srbije, Stalna misija RS pri OEBS-u, Predstavništvo Republike Srpske, Srpska pravoslavna crkva, kuće u kojima su živeli srpski velikani, poput Ruđera Boškovića, Dositeja Obradovića, Vuka Stefanovića Karadžića i Mine Vukovmanović Karadžić, Petra Petrovića Njegoša, knjaza Miloša Obrenovića, Petra fon Preradovića, Paule fon Preradović, Branka Radičevića, Jovana Jovanovića Zmaja, Laze Kostića, Miše Dimitrijevića, kao i sve neobeležene srpske kuće. U knjizi su pobrojane i biste znamenitih Srba, poput Nikole Tesle, Vuka Karadžića, Ruđera Boškovića, i drugih.

-Pobrojane su ulice i trgovi sa srpskim imenima. Zastupljeni su i spomenici Srbima koji su sahranjeni na Centralnom groblju. Naravno tu su i Park “Dijane Budisavljević”, Bečki univerzitet, Austrijska akademija nauka, Bečka državna opera, opera, Bečka akademija likovnih i muzičkih umetnosti, Austrijska nacionalna biblioteka. U ovom turističkom vodiču, mogu se pronaći i adrese srpskih klubova i saveza, ali i bečke kafane i lokali, čiji su vlasnici Srbi – istakla je prof. Svetlana Matić.

U glavnom gradu Austrije postoji 57 srpskih mesta sa punim adresama: Belgradplatz

Na predstavljanju ove neobično lepe i korisne knjige govorilo se i o tome da Beč kao prestonica srpske dijaspore treba i mora da ima Srpski kulturni centar, kako bi preko njega srpski narod iz matice i rasejanja širio kulturni uticaj na Austrijance i Bečlije. Za to rekao je Lopušina ima jakog opravdanja:

Kuća Miloša Obrenovića u Beču

-Stihove autraijske svečane pesme napisala je Srpkinja početkom 20. veka. To je bila Paula von Preradović, unuka čuvanog pisca Petra Preradovića, koja je u pesmi opevala austrijske planine, brda i narod, a država se prepoznala i proglasila himnom Austrije. Direktor Bečke državne opere je Srbin. Beogradski đak Bogdan Roščoć vodi, rekao bih najznačajniju austrijsku kulturnu instituciju. Na nama je da Austrijancima približimo ova dva srpska umetnika i podsetimo ih da smo mi Srbi u Austriji i Beču prisutni celih pet vekova.

Austrijsko –srpsko kulturno društvo, koje vodi profesorka Scetlana Matić promociju ove značajne monografije održaće u Beču, 7. decembra 2024. godine u 19 sati, u Zajednici srpskih klubova. A potom će postavizi izložbu “Tragovi bečkih Srba” sa fotografijama znamenitih srpskih institucija u glavnom sradu srpske dijaspore i države Austrije, u kojoj živi i radi oko 300.000 Srba.

 

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *