Čistim ulice kao svoju kuću

Svakog dana u šest ujutro Dijana Vukmanić uzima u ruke metlu i kreće na posao , za koji na birou rada u Herceg Novom skoro nikada nema zainteresovanih. Ona održava čistoću u rejonu glavne gradske ulice i još desetak sporednih.

U Herceg Novi je došla prije više od 30 godina, bježeći od rata:

-Došla sam 1992. godine iz Sarajeva, sa troje djece. Bili smo u kolektivnom smještaju u Baošićima nekoliko godina. Slučajno sam na radiju čula oglas da „Čistoća“ traži radnike.

Prijavila sam se i počela da radim 1995. Punih 29 godina sam na ulici, sa metlom u ruci. Sa metlom sam odgojila svoju djecu, odškolovala ih i dovela do zaposlenja“-priča Dijana.

U Sarajevu je živjela potpuno drugačije. Kaže da je imala svoju radnju, nekoliko radnika, stan .. i da je preko noći ostala bez svega. U novu, nepoznatu sredinu došla je zbog rata, ali se nije obeshrabrila:

-Nije mi bilo teško da donesem odluku da počnem da čistim ulice, jer čovjek se navikne na sve. Sada imam 60 godina i i dalje se trudim da radim najbolje što mogu. Čistim ulice , kao što čistim svoju kuću.

Novljani prepoznaju Dijanin rad, cijene ga i nagrađuju, pa su joj 2011. dodijelili posebno priznanje za doprinos čistoći grada. Kaže da je zahvaljujući ovom poslu stekla mnogo prijatelja i doživjela lijepih trenutaka. Uvijek su joj motiv bila djeca, jer joj je cilj bio da ih izvede na pravi put.

-Događalo se mnogo puta da dok radim nadjem neki telefon, dokumente, novačanik. To uvijek vratim, odnesem u MUP, jer meni tuđe ne treba. Najviše volim da zaradim svoj novac! – ističe Dijana.

Preko humanitarnih organizacija dobila je stan na korišćenje, a djeca su sada već odrasli ljudi koji imaju svoju egzistenciju.

Na ulici je i po kiši i po suncu, kad je hladno i kada su visoke temperature, a za turiste i mještane ima samo jednu poruku – da smeće ostavljaju u kontejnere ili korpe i da cijene više rad i trud radnika u Čistoći, jer taj posao nije nimalo lak. Bilo je tokom tri decenije i problema sa zdravljem i nemaštine i nepravde, ali Dijana o tome ne želi da govori. Bitno joj je da je sada zadovoljna:

-Svega je bilo, ali bila sam mlađa i mogla sam da radim dodatne poslove. Čistila sam apartmane, kuće, ulaze zgrada. Sada to ne radim, zadovoljna sam platom i nadam se da ću do penzije raditi istim tempom.

Dijana je primjer vrijednog i dobrog radnika. Njen trud doprinosi ljepšem izgledu grada, a njen životni optimizam i odnos prema poslu zaslužuju poštovanje.

Tekst: Ljiljana Vukotić, Radio CG