Srbin iz morskih dubina

Hrvatski istoričar i teolog Goran Šarić dao je priču o delfinima, kao izuzetno inteligentnim sisarima, inteligentnijim i od samog čoveka, mozak im je veći od ljudskog, imaju spoznaju o sebi, prepoznaju se u ogledalu, meditiraju, razvijaju kompleksnu saradnju, planiraju budućnost. Pročitajte ovaj izuztno zanimljiv tekst, koji smo preuzeli sa Fejsbuka.

Piše: Goran Šarić 

Delfini su me oduševljavali još od djetinstva. Čitao sam roman “Na leđima delfina” i zamišljao sebe kako plivam pored tog našeg neobičnog rođaka. Mnogo godina kasnije susreo sam se sa njim oči u oči u moru i taj susret ne mogu zaboraviti dok sam živ. Bila je to scena kao iz filma “Big Blue”. Spazivši da ga gledam, razigrano je iskakao, svjestan svoje plivačke, a možda i intelektualne nadmoći. Osjećao sam povezanost sa njim. Pale su mi na pamet riječi iz kultnog klasika “Vodič za autostopere kroz galaksiju” kao su delfini najinteligentnija vrsta na Zemlji, a ljudi tek treća.

Od najstarijih vremena delfini su bili inspiracija za mnoge mitove, legende, običaje i religijske priče po cijelom svijetu. Prema hinduističkom vjerovanju naš svijet je stvoren nakon što je bog Višnu izašao iz vode kao delfin, dok je u Mezopotamiji osnivač civilizacije čovjekoliki delfin Oannes. U tradicionalnoj filozofiji Kine, dva delfina su prikaz jina i janga. Hlenistička umjetnosti često oslikava ljude kako jaše delfina. Grčka mitologija ih smatra potomcima Amfitrite, kćeri boga Nereja i supruge Posejdona, boga mora kojeg često prate na putovanjima. Ponekad delfina prikazuju kao Posjedona. Pratioci su i boginje ljubavi Afrodite, a jednom su oteli Dioniza. I sam bog ljepote, Apolon, stvaranje Grčke najavio je preobrazbom u delfina. Posebno su bili cijenjeni kod drevnih stanovnika Balkana (“Ilira), pa arheolozi i danas pronalaze figure delfina po Lici i Dalmaciji… Čuveni bečki kustos Klaus Dona otkrio je u Kolumbiji prastare frule izrađene od opsidijana koje proizvode iste zvučne frekvencije kao i glasanje defina.

U izvornom, ezoterijskom kršćanstvu delfin je bio simbol preobraćenja, odnosno transfiguracijskog iskustva koji svaki pojedinac prolazi po uzoru na Isusov put. Arheolozi su u ranokršćanskim crkvama pronašli slike delfina, a pretpostavlja se čak da je i riba, kao prvi znak kršćanstva prije križa, bila delfin. Antički autori za njih pišu da su veliki čovjekovi prijatelji. Pomoraci vjeruju da donosie sreću i mirno more. Poznati su brojni slučajevi u kojem su delfini spasili ljude od utapanja ili napada morskih pasa (ajkula) i čak dizali davljenika do površine kako bi udahnuo.

Delfini su velika porodica morskih sisavaca u koju spada 40 vrsta, od malenih bahamskih pjegavih delfina do našeg dobrog dupina i orka koje se pogrešno nazivaju „Kitovi ubojice“ jer su orke delfini, a ne kitovi – njihovi najbliži rođaci. Vjeruje se da su nastali prije nepunih deset milijuna godina. Oni su socijalne životinje, sa matrifokalnom (žena u centru) društvenom strukturom, nekad se udružuju u grupe i do tisuću delfina. Dišu plućima, pa svakih par minuta moraju izaći na površinu. Dosežu prosječnu veličino od 1.5 do 4 metra, a Orca, delfin sa bijelim pjegama može narasti i do 8 metara. Nastanjuju gotovo sva mora i oceane, čak i neke rijeke.

Na Jadranu kolonija od 150 jedinki obitava u arhipelagu između Cresa i Lošinja koji je od 2006. proglašen zaštićenim područjem. U Hrvatskoj je kazna za ubijanje delfina 35 000 kuna (oko 4600 eura). Njihovo tjelo je savršeno prilagođeno vodi, ima idealnu hidrodinamičnu formu, voda po njemu klizi bez ikakvih vrtloga uz minimalni otpor. Njihova se elastična koža stalno prilagođava na tok i pritisak vode. Kožu regeniriraju svaka 2 sata, pa je posebno glatka. Postižu brzinu do 55 km na sat i bez problema mogu plivati uz brodove. Za lov se služe alatima, npr. morskim spužvama (sunđerima) pomiču pijesak sa morskog dna.

Fizički su vrlo otporni, oporavljaju se od najjačih ujeda morskih pasa, čak i kad su gotovo pregriženi na pola. Za razliku od drugih sisavaca nemaju tjela prekrivena dlakom. Jedino riječni delfin iz Amazone, Boto ima dlake koje mu služe kao ticala za snalaženje u mraku. Ženke imaju samo jedan otvor, a mužjaci dva. Trudnoća kod delfina traje 12 mjeseci, a mladunčad donose najčešće ljeti. Dojenje traje oko godinu dana, djete ostaje sa majkom nekoliko godina. U odgoju mladunca sudjeluje veća grupa delfina koji služe kao “babice”. Oni tokom poroda pomažu majci, štite je od morskih pasa koji su privučeni krvlju i guraju bebu prema površini da prvi put udahne zrak. Osim kod poroda pomažu i ozljeđenim delfinima.

Spavaju ili u okomitom položaju mirujući u vodi ili plivajući jedni uz druge. Dok spavaju uvijek im jedna polovica mozga ostaje budna, a ako spavaju u paru, onda su im budne oči na vanjskoj strani. Budna polovica mozga pazi na neprijatelje, prepreke i šalje signal za izronjavanje, kako bi delfin udahnuo. Svaka dva sata polovice mozga se zamjene. Obično spavaju noću, sa prekidima svakih nekoliko sati.

Uz dobar vid, orijentiraju se i pomoću ultrazvuka (zvuk se bolje rasprostire kroz vodu od svjetla). Razne predmete mogu pronaći i vezanih očiju. Hranu pronalaze pomoću eholokacije. Sonar im je toliko precizan da su u stanju skenirati nerođeno dijete u tijelu trudnice, unutrašnje ožiljke i krvarenja, trombove ili pronaći tumorno tkivo na ljudima. Potencijalni ručak mogu locirati čak i ispod šezdesetak centimetara mulja ili kamenja. Njihov sonar je precizniji od onog kojeg posjeduju šišmiši, možemo ga usporediti jedino sa magnetskom rezonancom. Delfini se ne rađaju sa sposobnošću čitanja „ultra zvukova,“ nego to uče kao što ljudska djeca uče čitanje, pisanje i govor. Maleni delfini plaču za mamom, smiju se, igraju…

Mozak delfina je veći od ljudskog, imaju spoznaju o sebi, prepoznaju se u ogledalu, meditiraju, razvijaju kompleksnu suradnju, planiraju budućnost… Moždani centar za akustično procesuiranje im je 10 puta razvijeniji do ljudskog. Masa mozga im je ista kao i kod Homo sapiensi, ali im je moždana kora puno kompleksnija (sive stanice koje omogućavaju kogniciju i kompleksne umne radnje). Neo-korteks im ima puno više nabora od ljudskog (neo-kortkets je povezan sa percepcijom, pamćenjem i mislima). Informacije im brže nego kod ljudi putuju kroz mozak i nervne stanice po tjelu.

Američki neuroznanstvenik John Lilly još je pedesetih godina u svojoj knjizi “Čovjek i delfin” napisao da su delfini bića superiorne inteligencije. Danas znamo da delfini maju visokorazvijeni jezik kojim se služe da bi izbjegli sukobe i održali društvenu hijerarhiju. Koriste razne kliktaje i zvižduke kojim pokazuju uzbuđenje, sreću, stres ili izdvojenost, a riječi i rečenice (i do pet riječi) formiraju mijenjajući volumen i frekvenciju pulsirajućih kliktaja. Međusobno se dozivaju osobnim imenima, koje mogu pamtiti i nakon više od 20 godina razdvojenosti. Preko imena raspoznaju prijatelje i neprijatelje.

Za razliku od ljudi, delfini ne varaju jedni druge i ne skrivaju hranu jedni od drugih. Mogu naučiti osnove ljudskog jezika, riječi, rečenice, pitanja i zapovijedi, a čak gledaju i televizor i prate upute na njemu. Korišteni su u vojne svrhe, za traženje i aktiviranje podvodnih mina i spašavanja zarobljenih ronioca. Američka vojska odbija priznati da je za vrijeme Vijetnamskog rata ubijala vijetnamske ronioce pomoću delfina.

Dokazani su brojni terapeutski učinci delfina, posebno kod depresije, autizma, pa čak i Downovog sindroma. Susreti sa delfinima izazivaju kod čovjeka osjećaj povratka u maternicu, u rano djetinstvo u kojem smo se se osjećali sigurno, a ti osjećaji nas potiču na humanost. Njihov glasanje izravno utječe na ljudsku podsvijest i štoviše, naš um prepoznaje te zvukove.

Zbog svega toga Indija je delfinima dodjelila status “neljudske osobe” ( „Non-Human Persons“).

Ali kako delfin dokazuje da smo tisućama godina na Balkanu? U svim slavenskim jezicima koristi se riječ “delfin”, osim u hrvatskom! Tu se zadržala arhaična riječ “dupin”. Odakle u hrvatskom riječ “dupin”? Prof.dr. Marin Zaninović, najveći svjetski stručnjaku za pleme Dalmate (predantički i antički stanovnici Dalmacije) navodi da je “dupin” je dalmatska riječ.

Da bi shvatili zašto su antički Dalmatinci delfina nazvali “dupin” prvo moramo otići u grčki jezik. Profesorica Marina Miličević Bradač kaže: “Ime delfi stoji u direktnoj etimološkoj vezi sa grčkom riječju „adelfos“ koja znači brat, kao i sa riječju „delfis, delfinos“ koja znaci dupin (delfin). Naime, „adelfos“, brat je osoba koja izlazi iz iste utrobe kao i vi, „delfis“, dupin je morski sisavac koji rađa žive mlade čega su Grci bili i te kako svijesni, također iz utrobe. Pa se pretpostavlja da riječ „Delfi“ potiče od riječi koja bi morala značiti utroba.”

Prema tome, delfin je onaj koji se rađa iz maternice, duplje, udubine, drugim riječima delfin je dubin. Grčka riječ “delphos” je samo njihov pogrešni izgovor protoslavenske riječi duplja (maternica). Duplja je bez sumnje slavenska riječ, a surječja su “dub”, “dubina”, “dubok”, “udubljenje”, “Dunav”, “dno”…

Drevni Dalmatinci znali su da se delfin rađa iz maternice, duplje. I dan danas za Dalmatince delfin nije riba već “čovik iz mora”. Izvorno u staroslavenskom to je bio dlbin (длбин), gdje “l” prelazi u “u” ( bugarskom, koji čuva najstarije oblike srpskog jezika i danas postoji poluglasnik “dŭlbok”, a u čakavskom dijalektu kaže se “dulboko” ). Dulbin s vremenom postaje dubin, a nakon toga u svakodnevnom govoru vrši se jednačenje po zvučnosti, pa dubin poprima konačni oblik dupin. Isto se desilo i sa riječi dublja, koja postaje duplja – “b” prelazi u “p”. Dupin je onaj ko se rađa iz duplje. Prelazak “b” u “p” jedna je od najčešćih promjena u našem jeziku. Isto se desilo sa riječi “SrBkinja” koja je postala “SrPkinja” ili sa riječju “ZagreBčanka” koja je postala “Zagrepčanka”. Dodatna potvrda je što se i u galskom za delfina kaže “dauphin”.

Kako znamo da je grčki oblik “delfis” prevod našeg “dupina”? Vrlo jednostavno, jer “p” u konačnici prelazi u “f”. Dalmatinci nisu preuzeli riječ grčku “delfis” jer lingvistika ne poznaje glasovne promjene koje bi “delfina” mogle pretvoriti u “dupina”. Riječ “dupin” dokaz je da su autohtoni stanovnici Balkana prije više tisuća godina govorili naš jezik jer su sisavca koji se rađa iz duplje nazvali “dupin”. Kad su došli u Europu, Grci su tu riječ preuzeli i iskvarili. I naravno, ne treba ni naglasiti da Albanci nemaju u svom riječniku ilirsku riječ “dupin”.

Dupin (delfin) simbolizira gracioznost, mudrost, sposobnost proricanja, spiritualnost i onu duboku, iskonsku vezu sa našom pravom prirodom. I u slučaju nas Slavena, on je dokaz da smo oduvijek živjeli na Jadranu.