Sandrin vodič kako živeti s bolom

Sanda Rašković Ivić, poznata po svojoj bogatoj karijeri u psihijatriji, psihoterapiji i politici, na Kolarcu je predstavila svoju autobiografsku knjigu „Život ide dalje„. Ovaj događaj okupio je mnoge poštovaoce njenog rada, uključujući istaknute ličnosti poput dramskog pisca i reditelja Siniše Kovačevića, profesora psihologije dr Dušana Stojnova i izdavača Manojla Vukotića.

Stubovi podrške

U prvom redu, podršku su joj pružali unuci, koji su, nakon tragičnog gubitka njenog sina Jovana, postali njena svetlost vodilja. Pored njih, prisustvovao je i cenjeni književnik i akademik Matija Bećković, čija je emotivna reakcija svedočila o dubini prijateljstva i podrške.

Lična tragedija i snaga volje

Sanda je u prošlosti otvoreno govorila o bolnom gubitku sina Jovana, koji je izvršio samoubistvo.Uprkos neizmernoj boli, pronašla je snagu da nastavi dalje, navodeći da su je upravo slike unuka sprečile da ne pohrli u smrt. Pored Jovana, Sanda je majka i sinu Draženu i ćerki Ani.

„Život ide dalje“ je vodič kroz bol i gubitak

Knjiga „Život ide dalje“ nije samo lična ispovest, već i vodič iskusnog psihijatra o tome kako živeti s bolom zbog gubitka. Kroz stranice knjige, autorka deli svoja iskustva i pruža utehu onima koji se suočavaju s tugom. Kako je navedeno u opisu knjige:

„Sve nam se u životu čini dobro i lepo, a onda u jednom trenu, s najavom ili bez nje, izgubimo – zdravlje, muža, prijatelja, oca, majku… I ništa više nije isto.“

Snaga zajedništva i podrške

Promocija knjige bila je ispunjena emocijama, ali i osećajem zajedništva. Prisutni su, kroz suze i osmehe, pokazali da i u najtežim trenucima, podrška porodice i prijatelja može biti svetionik nade.

– Bol je deo života i kao takvog treba da ga i prihvatimo. Ne javlja se samo kod strašnih gubitaka kao što je smrt, može se javiti i kod drugih, kao što je gubitak doma, zavičaja, kao što je izbeglištvo, gubitak posla. Gledala sam da u knjizi zahvatim što više tema koje se tiču gubitaka i što više tema koje govore o tome kako da se izborimo sa bolom, kako da pustimo radu tuge da na pravi način odradi svoje. Da iz toga izađemo koliko god je moguće celi – izjavila je Sanda Rašković Ivić još pre promocije kada je govorila o svojim gubicima.

Autorka knjige je opisala takozvane faze tugovanja od kojih je prva neverica koja služi kao lukobran kako bi se pripremili za ostale faze. Sledi faza besa kada smo ljuti na onoga ko je preminuo, a onda dolazi i faza tuge kada se povlačimo u sebe. Na nju se nadovezuje faza povezivanja sa Bogom.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *