Pupin inicijativa srpski glas u Vašingtonu

Prošlo je osam meseci od pokretanja Pupin inicijative, organizacije koja radi na jačanju odnosa Srbije i SAD i pozicije Srbije u SAD. Tim povodom u Beogradu je organizovan prvi Pupin forum sa idejom da kreiramo prostor gde se oblikuje vizija budućnosti odnosa Srbije i SAD.

Mi smo autentičan srpski glas u Vašingtonu, ali i u Srbiji. Ne plaća nas ni srpska ni američka Vlada i taj pristup je urodio plodom.

Govorio sam i prilikom osnivanja, a i kasnije i sa srpskom i sa američkom stranom da mi znamo da put koji je pred nama ima mnogo izazova i da će biti puno više događaja zbog kojih će nam ljudi reći da treba da se odustane nego da nastavimo.

Mi međutim mislimo da danas upravo više nego ikada mi treba da radimo i revitalizujemo odnos Srba i Amerikanaca. Mi verujemo da je u srpskom interesu da radi na razvijanju i jačanju odnosa sa najvećom svetskom silom, svidelo se to nama ili ne. Decenijama smo se ponašali kao da Amerika ne postoji i zato su srpsku poziciju u prošlosti više kreirali drugi, a manje mi sami. Mi smo preuzeli taj težak zadatak i počeli smo da menjamo stvari.

Želim prvo da vam podnesem izveštaj šta smo uradili do sada pre nego što budem govorio o izazovima u kojima se nalaze srpsko-američki odnosi.

Šta je Pupin inicijativa uradila u poslednjih osam meseci?

Srpski glas se ponovo čuje u Vašingtonu na najvažnijim mestima gde se donose odluke i kreiraju politike – to je najveće dostignuće za samo malo više od pola godine našeg delovanja. Šta to u stvarnosti znači?

  • Svake nedelje preko 500 donosilaca odluka i kreatora politika u Vašingtonu čita naše brifinge gde objašnjavamo situaciju u regionu, srpsku poziciju i značaj odnosa Srbije i SAD za stabilnost, razvoj i uspon celog regiona.
  • Mapirali smo preko 800 stakeholdera u američkom Kongresu, Senatu, Stejt Departmanu, Nacionalnom savetu za bezbednost, think tank zajednici i američkoj akademiji koje smatramo važnim za naš region i evropski kontinent.
  • Mapirali smo 700 najuspešnijih Srbe širom Amerike koji su zauzeli važne pozicije u američkom društvu i koji svojim delovanjem mogu da doprinesu boljem imidžu Srbije u SAD.
  • Razgovarali smo uživo sa 30 timova američkih kongresmena i senatora, zatim sa vodećim ljudima u američkoj administraciji koji se bave Balkanom i Centralnom i Istočnom Evropom.
  • Posetili smo Njujork, Vašington, Čikago, San Francisko, Los Anđeles i San Diego gde smo razgovarali sa 200 predstavnika srpske zajednice u SAD.
  • Svakog meseca smo organizovali događaje sa idejom da povežemo ljude iz sveta biznisa da više rade međusobno, da podstaknemo izlazak na američko tržište, ali i da čujemo šta su potrebe biznis zajednice kako bismo to adresirali u razgovoru sa predstavnicima srpske i američke države.
  • Pokrenuli smo Pupin Fellowship program za 15 najboljih studente iz Srbije i Amerike kako bismo kreirali novu generaciju ljudi koji će sutra biti donosioci odluka u obe zemlje.
  • Nismo zaboravili ni našeg Mihajla Pupina pa smo inicirali obnovu memorijalnog kompleksa u njegovom rodnom Idvoru, a nadamo se i izgradnju inovacionog centra u budućnosti.
  • Radimo na pronalaženju sredstava za stipendiranje najboljih studenata iz Srbije koji bi otišli na master studije najprestižnijih američkih univerziteta, ali nam je cilj da dovedemo američki univerzitet u Srbiju.
  • Poslednje, ali ne manje bitno jeste da smo uspeli da fandrejzujemo novac iz privatnih izvora za delovanje naše organizacije kako bismo održali nezavisnost u našem radu. Na nas ne utiče ni srpska ni američka država i zato smo izgradili kredibilitet sa obe strane okeana.

Prvi Pupin Forum smo realizovali pod motom „revitalizacija“. Nismo slučajno osnovali inicijativu, niti smo pripremali forum pod ovim motom. Mi smo vrlo svesni izazovnosti u kojima se nalaze srpsko-američki odnosi. Mi smo svesni da je puno skepse na obe strane. Mi smo svesni i nama su mnogi ljudi i rekli „uzeli ste da se bavite najtežom temom srpske spoljne politike“. Mi ne želimo da radimo na pitanjima koja su laka, gde nema izazova i gde је već jasno da imamo dobar ishod i rezultat.

Jedini način da korigujemo svoju lošiju poziciju jeste da se borimo da u komunikaciji sa Amerikancima objašnjavamo i branimo srpske interese. A šta nam je alternativa? Da neki drugi govore u naše ime, ali protiv nas, ili da se prepustimo defetizmu i predamo?

Verujemo da je u srpskom interesu da ima dobre odnose sa zemljom koja ima ključnu ulogu za širi evropski i regionalni prostor kome i mi pripadamo.

Srbija treba da razvija odnose sa velikim silama i da sarađuje sa svetom. Pozivamo i druge da preuzmu aktivniju ulogu u izgradnji partnerstava sa državama sa kojima misle da Srbija treba da sarađuje, ali mi ovo radimo sa Amerikom zato što verujemo da Srbija može da bude prosperitetnije mesto za život ako radimo sa tehnološki i inovativno najnaprednijom zemljom sveta.

Ekonomska saradnja je svetla tačka u odnosima Srbije i Amerike. Mislim da je tu najveći potencijal u daljem jačanju saradnje pošto je Amerika postala broj jedan trgovinski partner Srbije kad je reč o razmeni IT usluga. Štaviše, Srbija ima suficit u tom odnosu i to su dobre vesti za naše kompanije i ljude u IT sektoru. Biotehnologije su sledeći front za Srbiju i u saradnji sa Amerikom imamo šansu da se pozicioniramo kao biotehnološki centar u ovom delu sveta.

Najveći broj naših sunarodnika živi na prostoru SAD i mi želimo da se deo tih ljudi vrati u Srbiju i donese svoje iskustvo, znanje i kapital. Zato je deo naših aktivnosti usmeren na povezivanje najuspešnijih Srba koji žive na prostoru Amerike a koji razmišljaju da otvore biznise u Srbiji ili da se vrate sa svojim porodicama pre ili kasnije. Upoznali smo i jako puno Amerikanaca koji takođe svakodnevno rade i polažu puno vere da je srpsko-američko partnerstvo moguće.

Bavićemo se teškim temama, pitaćemo ne laka pitanja, suočavaćemo se sa izazovima. Verujemo da je za naše odnose to važno i da može da bude lekovito i dobro. Dijalog, razumevanje druge pozicije i uvažavanje interesa druge strane jesu polazne osnove za redefinisanje odnosa i učvršćivanje partnerstava.

Mi smo iz dosadašnjeg iskustva zaključili da je to ne samo potrebno nego da je i moguće uz zajedničke napore. Nama volja, rad i upornost neće manjkati. Od naših američkih partnera to isto tražimo i verujte nismo popustljivi prema njima.

Naš cilj je da nam se Amerikanci ne obraćaju i ne dolaze samo kada postoje problemi, već da našu saradnju podignemo na jedan viši nivo uzajamnog poverenja i poštovanja. Podsetiću vas da je poslednji put američki predsednik bio u Beogradu 1980. godine. Vreme je da američki predsednik sledeće godine dođe u Beograd.

Za kraj želim da vam kažem da nas čekaju vremena puna izazova ali i mogućnosti u našim odnosima. Ali zar nije najveći patriotizam raditi najteže stvari?

Tekst: Vuk Velebit (Preuzeto sa Linkidna)

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *