Hrvatska vlast živi od srbofobije

Više moraš mrziti Srbe, nego Muslimane. Jer Musliman je nekrst, a Srbin je anti-krst. Tako me kao djete učila moja susjeda, žena bivšeg ustaše, koji je kasnije bio suradnik udbe, a od 1990. član HDZ-a, što je i logičan životni put.

Goran Šarić, istoričar

Povodom hrvatske proslave “Oluje” u Kninu ovako je svoju priču na Fjsbuku počeo Goran Šarić, hrvatski istoričar, kojim svojim stavovima, sve više izaziva pažnju ljudi sa balkanskih prostora, a u Hrvatskoj nailazi na gotovo jednodušnu osudu

“Ja sam uradio baš suprotno, volio sam Muslimane (Bošnjake), a Srbe još više. I dobro se sjećam, iako sam bio djete, vremena kada su Srbi postali „anti-krsti“. Hrvati su kukali kako sav novac ide Srbima, iako srpska sela u Krajini nisu na pragu 21. stoljeća imala ni vodu ni kanalizaciju (neka sela nemaju ni danas), iako od 1945. do 1991. ni jedan Srbin nije bio na vodećoj poziciji ne samo u Hrvatskoj, nego ni u Jugoslaviji (Broz možda nije Zagorac, ali sigurno nije Srbin, za one koji ne znaju)”, piše daqe Šarić.

Резултат слика за proslava oluje u kninu 2018 za dom spremni
PREPOZNATLJIVA IKONOGRAFIJA: Ustaška znamenja na proslavi „Oluje“

Odgovarajući na pitanje, koje je i naslov posta “Zašto nikada nisam bio na proslavi „Oluje“, on se pita šta je tu tačno povod za slavlje? Evo i odgovora:

“Šta je točno povod za slavlje „Oluje“? Proterivanje 200.000 ljudi sa njihovih ognjišta? Spaljavanje tisuća kuća, pustošenje sela? I to sa prostora iz kojih se Hrvatska uvijek demografski oporavljala i punila, a koji je danas kad je iseljavanje veće nego ikad, potpuno pust – pita se Šarić i dodaje da ako se slavi odlazak Srba, zašto se onda ne proslavlja i odlazak 400.000 Hrvata koje je slična politika oterala. Ako se već proslavlja što su srpska sela u Krajini opustjela, zašto se ne slave prazna hrvatska sela po Slavoniji? Ako se slavi otimanje srpskih kuća, zašto se ne slave i sve one kuće koje su Hrvatima oduzele banke. Očigledno je da hrvatske tzv. političke elite koje se svake godine naslikavaju poput starleta na Kininskoj tvrđavi ne mogu narodu ponuditi ništa više od srbofobije, ni danas, 23 godine od kako Srba više nema”, navodi Šarić.

On dalje primećuje kako “kako narod zdušno pozdravlja 30 godina stare avione F-16” i dodaje kako shvata da bolje političare nisu ni zaslužili.

“U državi kojoj se sve raspada, oni kupuju avione koji će dok uđu u redovnu vojnu upotrebu biti stari više od 35 godina. Hrvatska je kao djevojka koja nema zube, a zadnje pare daje za ugradnju silikona. Davno je bard hrvatskog novinarstva Igor Mandić zaključio da je Hrvatska propali projekat. Možda najgenijalniji živi hrvatski znanstvenik, fizičar sa Ruđera, Elvis Popović je jednom napisalo: „Rekli su mi da nikad nisam htio hrvatsku državu. I bio sam u pravu”, citirao je Šarić.

Na kraju zaključuje da je u Hrvatskoj problem sa srbofobijom upravo to što od nje ne mogu živeti svi, nego samo elita na vlasti.

“Prije 30 godina, za vrijeme Jugoslavije, Hrvatska je ekonomski bila razvijenija od 13 sadašnji članica EU, tokom svjetskog prvenstva u Rusiji pretekla ju je i Bugarska i sad je službeno posljednja. Ali tek kad stranci kupe zadnji hotel na Jadranu, tek kad propadne i zadnje brodogradilište, tek kad zadnje selo u Slavonoji opusti, tek kad zadnji mladi čovjek sjedne u autobus za Irsku, (a taj dan nije daleko), tek tada ćete shvatiti da se srbofobija ne maže na kruh (ili hljeb) i ne sipa u traktor. Do tada, sretna vam proslava Oluje”, napisao je Goran Šarić na svom fejsbuk profile.

Ovaj tekst deo je projekta o položaju Srba u regionu, koji je pomogla Uprava za saradnju s dijasporom Ministarsatva spoljnih poslova Vlade Srbije 

 

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена.