Daj nam Bože još Kristina!

Piše: Miroslav Žakula

Milivojčević Kristina je ćerka moje dugogodišnje drugarice Gordane Nenadović.

Prvo se Goca kao slikar osmelila da pokuša da ostvari svoj američki san. Goca sa sobom je ponela samo svoj talenat i ogromnu želju veću od celog Teksasa. Verovao sam u našu slikarku i znao sam da će za kratko vreme pokazati mnogima koliko veliki talenat nosi u sebi. I onda Goci se pridruži i njena prelepa ćerka Kristina…

Devojče koje gde god da se pojavi privlači pažnju. Fizička lepota je samo jedan kvalitet, a poseduje ona mnogo više u sebi. Visprenost, talenat za mnoge stvari i ogromna želja za uspehom nasledjena od majke. Ustvari pokupila je sve najlepše i najbolje od svojih roditelja. Kristinin otac je lep visok čovek sa dobrodušnim širokim osmehom. Majka isto prelepa i eto naše Kristine.

Ono koliko sam razumeo već posle kraćeg vremena krenula je u svoj mali privatan biznis. I stigla je do dana da u centru Čikaga sa svojim drugarom će otvoriti restoran sa veoma interesantnim imenom „Moskva kaffe. Siguran sam u ono što ću sada izgovoriti: Moskva kaffe će za kratko vreme postati kultno mesto naših ljudi u Čikagu. Već izuzetan majstor za naša jela i jela Evropske kuhinje Kristina će sve to pokazati na najbolji moguci način. Kada se tome doda i muzika uživo i prijatan ambijent eto u budućnosti kultnog mesta. Za kojeg će se kao za zubara rezervisati par nedelja pre.

I neće to Kristini biti kraj. Samo nebo može joj biti granica. A ono što me oduševilo kod nje što obožava Srbiju i našu malu varoš Ljig. Njene reći upućene varoškim moćnicima mi već danima odzvanjaju u ušima: Kako vas nije sramota da glumite uspešnu vlast krijući se iza sporadičnih i nebitnih stvari. Par podeljenih paketića o kojima pričaju već danima a sama nekada prelepa varoš se guši u djubretu i otpacima“.

Kristina kada osnaži svoja sada mlada krila u razvoju pomoći će svom rodnom gradu na neki svoj način koji bude ona sama izabrala.Daj nam Bože još Kristina. Onda će i moji snovi o kojima vam pišem postati jednog dana stvarnost. Željno očekujem nove vesti iz Čikaga. Uspesi mladih ljudi iz naše male varoši će biti moja ulaznica za što duži život. Da si nam još dugo godina živa i zdrava i da prvo svojim roditeljima i bratu i svima iz naše male varoši budeš ponos i dika želi ti čika Žk.Idemo!

 

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *